Josip Podvorac

Statuszavršio Školu za primjenjenu umjetnost, u montaži završio slučajno, radi kao montažer na HRTu

Radovi
Tu (2003)
Prezimiti u Riu (2002)
Crvena prašina (1999)
Kanjon opasnih igara (1998)
Pont Neuf (1997)
Djed i baka se rastaju (1996)
Isprani (1995)
Olovna pričest (1995)
U vrime godišća (1993)
Luka (1992)
Krhotine – kronika jednog nestajanja (1991)
Horvatov izbor (1985)

Zašto montaža Najprije sam se bavio umjetničkom fotografijom, a onda sam 1973. vidio natječaj za tv-montažu, prošao sam i dopalo mi se. Još uvijek radim na televiziji i super mi je.

Kako bi opisali svoj stil, ako je uopće moguće govoriti o stilu u montaži? Ne može se govoriti o stilovima. U filmu 'Tu' sam upotrijebio 6 različitih pristupa, ovisno o vrsti priče. Postoji samo stil filma tj. priče ili scenarija koji se čuje ako se sluša.

O montažerima Oni 'govore' posljednji. Od režisera ništa ne očekujem, ja samo surađujem. Naravno da mi je bitna valna duljina, nešto zajedničko s redateljem, no ljude dijelim samo na one s kojima mogu ili ne mogu surađivati. S godinama se krug ljudi s kojima radim sužava – zato jer sad točno znam što želim.

Položaj montažera Montažer je po mom skromnom mišljenju u stvaranju filma najvažniji – objedinjuje sva filmska zanimanja. Podcijenjeni smo materijalno, a što se sjene tiče, takva je priroda zanimanja i ljepota našeg posla.

Cijeni/Voli/Ne voli Sviđa mi se jako puno filmova, a ako baš moram, istaknuo bih film 'Svjedok' gdje je montažerski rukopis fantastičan. Inače, obožavam kad me u procesu stvaranja stalno nešto vuče naprijed, a ipak stalno imam pravo da se predomislim.

Suradnje/Planovi: Da živim u Njemačkoj volio bih raditi sa Schlembersom. U planu imam film Mladena Sandrića: 'Vrt plavih ruža' na čijem scenariju radimo gotovo dvije godine.