Sanja Šeler

Ako ste se ikad pitali tko je zamislio sve one nevjerojatne, šarene i maštovite kostime u kojima se Siniša Cmrk kočoperio vodeći Turbo Limach Show, vašim je nedoumicama došao kraj. Radi se o Sanji Šeler, kostimografkinji s HRT-a čije ime se u zadnje vrijeme sve češće viđa i na filmskim špicama. Mi smo je uhvatili u procjepu između dva projekta, netom završenog 'Duha iz močvare' Branka Ištvančića i 'Pjevajte nešto ljubavno' Gorana Kulenovića...

Kratka biografija?
Završila sam školu primjenjenih umjetnosti, studirala na FF-u, a u televizijskim sam vodama završila radeći kostime za nastupe plesne skupine Tihane Škrinjarić. U biti sam vanjska suradnica i slobodna umjetnica, ali stalno radim za televiziju. Nekako sam najčešće bila vezana uz dječji program, a to je zgodno mjesto na kojem se čovjek može kreativno razigrati. Radila sam puno manjih emisija, 'Priču pričalicu', lutkarske serije, 'Dizalicu', 'TLS', pa zatim od zabavnih 'Živi zid', 'Studio 10'. Na igranim projektima radim tek zadnje tri godine, tu bih izdvojila seriju 'Kad Zvoni' Vlatke Vorkapić, sitcom Gorana Kulenovića 'Bitange i princeze'.

Gdje se više nalazite, na filmu ili TV-u?

Svaki sistem rada je drugačiji. Drugačije je kad se radi zabavna emisija, pa se radi od početka do kraja, od konca i krpice, a drugačije kad se radi film, kad se stvaraju karakteri. To je otkrivanje. Raditi TLS ili zabavnu emisiju gdje se kostimi šivaju je sasvim drugi posao. Meni je taj način, neću reći draži, ali svakako mi je poznatiji.

Gdje nabavljate kostime, kako se snalazite?

Neki komadi se posuđuju iz kazališta, a tu je i odličan fundus Jadran filma. Filmovi na kojima sam ja radila su više manje filmovi današnjice, tako da su se stvari uglavnom kupovale ili posuđivale od Jadran filma.

Gdje kupujete?
To ovisi od lika do lika i od filma do filma. Neke stvari se kupuju u finim dućanima, a u principu stvar se može kupiti bilo gdje. Obično je budžet nategnut, pa se cijeni svaki pazarluk i tamo se koristi sve što se može. Naravno, tu je i Hrelić i second handovi, ovisi od likova. Ako imate klošara (kao što ja sad imam u filmu Gorana Kulenovića), onda idete na Hrelić. Od fundusa, tu je i HRT-ov koji ima puno veći opseg komada za filmove današnjice.

S kojim redateljima ste imali najuspješnije suradnje?

Jako volim surađivati s Vlatkom Vorkapić, od tv redatelja bih istakla Danka Volarića i Ivana Miladinova. Što se tiče igranih suradnji, to je stvar koju još istražujem, tu trebate upoznati ljude. Sad surađujem s Kulenovićem i to ispada dosta dobro. Neki od redatelja voli imati kontrolu od početka do kraja, ovisi od čovjeka do čovjeka. Ženama se nekad lakše sporazumijeti...

Koje bi kostimografski značajne filmove izdvojili?

Bio bi mi izazov raditi za stilski filom poput 'Zaljubljenog Shakespearea' i 'Elizabeth', takvog posla bih se uvijek rado prihvatila. Ili, recimo, SF u kojem možete svašta napraviti. Veći izazov su mi filmovi epohe od suvremenih, suvremeni su mi dostižni, ovo drugo još nije (smijeh).

Imate li kakve kostimografske trikove?

Ne znam što bih vam na to odgovorila, osim što se jedne cipele oblače na 8 glumaca i onda molite Boga da vam ne igraju oboje isti dan. To je jedan od trikova, a najveći je kako obući što više ljudi sa što manje novaca. Kad imaš budžet od 25 000 kn i moraš obući 70 ljudi, a gledatelj ne smije vidjeti da nisi baš imao novaca. Tada morate više gledati financije, a zanemariti kreativnu stranu. To je najveći trik, ali i čar ovog posla.