Željka Franulović
Dobitnica 'Arene' za kostimografiju 2005. otkrila nam je da se oduševljava krpicama iz 'Bandi New Yorka', te da kostime sklapa i iz fundusa 'Prijatelji, susjedi i tete'
Nakon završenog studija tekstilnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, Željka Franulović počinje raditi kao asistentica kostimografkinji Ladi Gamulin i to na izradi baletnih kostima u zabavnom programu HRT-a, nakon čega se upušta i u samostalne emisije. Uslijedile su tv drame i serije, a napokon prvi dugometražni film - 'Tu' Zrinka Ogreste, film zbog kojeg se u konačnici i opredjelila za filmsku kostimografiju.
Imala je sreću da iste te godine radi i film Vinka Brešana 'Svjedoci'. Radi se o dvoje naših uglednih i zahtjevnih redatelja, ništa manje zahtjevnom poslu odrađenom u ugodnoj atmosferi cijele filmske ekipe, ističe Franulović. Scenarij za film Nevena Hitreca 'Snivaj zlato moje' je posebno zainteresirao jer joj je pružena prilika da po prvi put radi stilski film. Duge pripreme i vrlo dobar timski rad, te međusobna suradnja svih autora dovela je do brojnih nagrada na Pula Film Festivalu među kojima je i Zlatna Arena za kostimografiju. Film Branka Schmitda 'Put lubenica' je posljednji u nizu njenih kostimografskih radova, kojem tek predstoji premijera.
Što je teže raditi, film epohe ili suvremeni, što vam je draže?
Zadnji film koji me je oduševio scenografijom, glazbom i posebno kostimografijom su 'Bande New Yorka' (kostimografkinja Sandy Powell). Kostimografija za stilski film utoliko je teža zbog 'istraživačkog' rada koji prethodi samom snimanju; pronalaženje dobre literature povijesnog perioda koji se radi, zatim krojeva i materijala te izrada i patiniranje kostima. Na žalost, kod nas se rijetko rade takvi filmovi, upravo zbog njihove zahtjevnosti u svakom pogledu tj. financijskog ograničenja svakog filma. Suvremeni film pak ima drugu vrstu složenosti, likove uobličuješ karakterno i pronalaziš naznake koje ne smiju biti prenaglašene jer tada kostim nije u funkciji filma. Što mi bolje leži ili mi je draže? Za odgovor na to pitanje mi treba bar još pet filmova!?
Gdje nabavljate kostime, kako se snalazite?
Ovisno o kakvom filmu se radi, kostime uglavnom posuđujemo iz skladišta muške i ženske garderobe HRT-a i Jadran filma, zatim sve trgovine, second hand shopovi, naš poznati sajam na Hreliću, a ne smijem zaboraviti ni ormare dobronamjernih prijatelja, susjeda i teta. Okvire budžeta za kostimografiju uvijek određujem u dogovoru s producentom. Svaka stavka troškovnika se potkrijepi argumentima i napravimo neki kompromis ovisno o tome koliko film ima novaca i kakvi su zahtijevi.
Može li se u izradi kostima 'dizajnirati'?
Ponekad kostimografija zahtjeva posebno dizajniranje, kao npr. u filmu 'Peti element', gdje kostimografiju potpisuje poznati modni dizajner Jean Paul Gaultier, što nije slučaj sa stilskim filmovima gdje se držimo krojeva, materijala i boja tog povijesnog razdoblja. Ipak i u tom slučaju ostaje još dosta prostora za kreativnu slobodu.
Na što kostimograf mora paziti kad radi kostim, imate li vi neke svoje trikove?
Čitav je niz stvari na koje kostimograf mora obratiti pažnju. Prvo je stilsko, karakterno uobličavanje likova, zatim kolorističko uobličavanje i njihov sklad sa scenografijom. Trikovi postoje, ali su usko povezani sa scenografijom (exterijer ili interijer), a konačni vizualni doživljaj filma daje direktor fotografije.
S kojim redateljima volite surađivati?
Gotovo sve redatelje u prethodnih pet filmova pamtim po ugodnoj suradnji.
Nema komentara.