Predstavljanje HR filmskih kritičara: Nenad Polimac

Nenad Polimac, rođeni Zagrepčanin, nikad se nije maknuo iz rodnog grada. Kao što ćete vidjeti u predstavljanju domaće kritičarske ekipe, mnogi ga smatraju iznimnim filmskim znalcem. Nije ni čudo - filmom se bavi već 34 godine, no nipošto se ne osjeća kao mastodont. Čak štoviše, kaže da je danas znatiželjan kao i u vrijeme dok je počinjao. Radio je na Televiziji Zagreb u filmskoj redakciji, kraće u tjedniku 'Danas', mnogo duže u Kinematografima kao savjetnik za repertoar te u Globusu, Nacionalu i Poslovnom dnevniku.

O filmskim počecima Nisam 'završio' u filmskim vodama nego sam u njima i počeo - kao filmski kritičar Studentskog lista, kasnije urednik kulture u Omladinskom tjedniku i urednik časopisa Film. Nikad mi nije padalo na pamet da se bavim onim što sam studirao (povijest i filozofija na FF, op.a), no mislim da je ta vrsta naobrazbe bila vrlo korisna.

Što voli Klasični hollywoodski film, nekadašnji sovjetski film i film Trećeg Reicha. U formativnom razdoblju sedamdesetih godina zanimao sam se za sve vrste žanrovskog filma, posebno za američke i talijanske vesterne te hongkonške akcijske filmove.

Što ne voli Na žalost, takva vrsta pitanja je danas besmislena, jer je naprosto svega previše. Ipak, sve što je staro volim više od novoga. A što se tiče onoga što ne volim, kao mlad kritičar nabrojao bih puno toga, međutim, danas sam puno tolerantniji. Nastojim naći nešto dobro i u onome što mi se baš i ne sviđa.

O pisanju po zadatku i obvezi Jako rijetko pišem po zadatku. Uglavnom sam smišljam teme svojih članaka.

O Hrvatskom društvu filmskih kritičara iliti o cehu i borbi za dignitet profesije Sadašnji predsjednik puno je napravio za status kritičara, ali ne sviđa mi se što na svojoj funkciji pokušava izgraditi karijeru. Malo demokratičnosti u vođenju društva ne bi škodilo. Uostalom, mene to sve zapravo puno i ne zanima, jer gotovo nikad nisam bio na skupštini hdfk-a.

Koje domaće kritičare cijeni Biti bez dlake na jeziku nije neka vrlina, važnije je piše li kritičar zanimljivo ili ne. Volim čitati one koji mi otkrivaju stvari o kojima ja ne razmišljam. Sviđa mi se Šoša u Nacionalu, povremeno Radić te Zlatka Sačer i Željko Luketić sa stojedinice.

U kuloarima se šuška da pripremate novu emisiju za televiziju. Da li je to točno i možete li nam otkriti neke detalje?
Pripremam i ne pripremam. To se dosta razvlači. Bila bi to osvježena formula nekadašnje 'Vrtoglavice', no ne bismo se bavili samo filmom nego i audiovizualnim medijima.

Već ste radili u filmskoj redakciji HTV-a. Kada je to bilo i koja vas sjećanja vežu uz to razdoblje?
U filmskoj redakciji Televizije Zagreb radio sam od 1978. do 1984. i bilo je to krasno razdoblje, ponajprije stoga što sam mogao naručivati na ogled filmove koje prije toga nikad nisam gledao – od Nicholasa Raya i Samuela Fullera do Yasujira Ozua i Marlena Hucijeva. Tih godina bih bio puno manje filmski potkovan da nije bilo te pogodnosti.

Imate li neku posebnu proceduru prije nego što napišete kritiku filma?
Nemam neku posebnu proceduru, pogotovo ne sada kada mi prostor u Globusu iznosi jedva jednu karticu. U Nacionalu je to bio puno ozbiljniji posao. Naravno, uvijek nastojim film pogledati dva puta. Nisam osobito korektan u borbi protiv piratstva, pa u nuždi posegnem i za divixima.