Ljubav ispred i iza kamere

Romanse između redatelja i glumica nisu rijetkost u svijetu filma, a ponekad znaju biti jednako `začinjene` kao i one između dvoje glumačkih zvijezda. Slomljena srca, ljubomorni ispadi, šokantna otkrića i tragično prekinute veze možda zvuče kao najava za TV sapunicu, no nisu ništa manje stvarne. Zato će ovdje biti riječ o dvjema vrstama parova – onima koji su svojom vezom zaškakljali maštu javnosti te onima koji si (po našem izboru) baš pašu. Ili su pasali. Počnimo s potonjima.

Američki redatelj obučen u indijanca koji se vere po Guggenheimu i islandska glumica/pjevačica koja se na dodjeli Oscara pojavila odjevena u labuđu haljinu – treba li uopće nastaviti? Matthew Barney i Björk /naslovna/ nisu vjenčani, no već su sedam godina zajedno, a imaju i kćerku Isobel. Björk je inače i glumila u Barneyevu filmu `Drawing Restraint 9`, za koji je osmislila, skladala i producirala (fenomenalni) score.

Od kul parova spomenimo Tima Burtona i Helenu Bonham Carter. Iskre su frcnule na snimanju ´Planeta majmuna` (2001), a činjenicu da je u filmu glumila majmunicu nećemo komentirati. Od tada je glumila u svakom njegovom filmu, pa tako i vješticu u `Krupnoj ribi` (2003) te pokojnu mladu (2005). Par ima trogodišnjeg sina Billy-Raya, a žive u odvojenim kućama koje su povezane hodnikom, baš kao svojevremeno Frida Kahlo i Diego Rivera.

Rachel Weisz jedno je vrijeme hodala sa Samom Mendesom, no ljubav svog života našla je u Darrenu Aronofskom (barem za sad), u čijem je posljednjem `The Fountainu` i glumila. Imaju i sina Hanryja Chancea, rođenog u ožujku prošle godine nakon što je mama bila nagrađena Oscarom. Možda ih ne okružuje aura `ekscentričnosti` kao prethodnu dvojku, ali ima nešto u spoju njezina kjut engleskog naglaska i njegove nabrijanosti na začudne filmske projekte, što ih čini posebnima. Možda svojevrsni ljepotica & zvijer štih?

Posebni su definitivno i Claude Chabrol koji je sa svojom suprugom Stephane Audran snimio niz klasika novoga vala, pa tako i `Mesara` (1970), `Raskid` (1970) i `Nevjernu ženu` (1969). Iako je Chabrol majstor u stvaranju atmosfere krajnje uvrnutosti, teško da bi mu filmovi bili isti bez osebujne Stephane (koja se u svakome filmu zove Héléne). A netipični likovi koje je igrala (npr. žena koja ponovno otkrije ljubav prema mužu, nakon što sazna da je isti iz ljubomore ubio njezna ljubavnika) i bizarne situacije u koje ju je Chabrol smještao, daju potpuno novo značenje pojmu seciranja buržoaskih vrijednosti. Par je odsecirao svoje 1980, kada su se rastali nakon 14 godina braka.

Redateljsko-glumačkih parova bilo je još, a sljedeći se izdvajaju po ulogama koje supruge igrale u filmovima svojih muževa. Tako je Brian De Palma svoju tadašnju suprugu Nancy Allen `ubio` u gotovo svakome filmu u kojem je glumila (eksplozijom auta u `Carrie` gdje je glumila negativku, te britvom u `Dressed To Kill`, u kojem je glumila prostitutku), a kultni ekploatacijski redatelj Jesus Franco nije se libio svoju ženu Linu Romay poticati na glumu u filmovima tipa `Female Vampire` (1973), gdje, kako legenda kaže, 98 % vremena na filmu provede gola, a u 80 % sudjeluje u nekom seksualnom činu.

Teško je reći koriste li se redatelji u tim slučajevima filmom kao sredstvom za iživljavanje (bračnih) frustracija, sredstvom za ostvarivanje fantazija ili su u svojim partneri(ca)ma jednostavno našli osobu s kojom dijele zajedničku viziju. Bilo kako bilo, slijedi lista onih čije su se veze `žutile` na stranicama tabloida, baš kao cvjetovi iz Vidrićeve pjesme.

`Biti objekt nečije opsesije strašna je stvar, ako te osjećaje ne možeš uzvratiti`, izjavila je Tippi Hedren. A evo i zašto. 1963. Hitchcock je tražio glumicu sličnu Grace Kelly koja bi glumila u njegovom novom trileru, `Ptice`. Navodno je Tippi skužio u reklami za dijetno piće, a ono što ga je osvojilo bio je njezin `seksi hod i način na koji je zabacivala glavu`. Tippi je pristala glumiti u filmu (tko ne bi?), no nije uzvraćala Hitchockovu naklonost. Ali Hitch nije odustajao tako lako. Sljedeće ju je godine angažirao za ulogu kleptomanke Marnie (valjda zato jer mu je, ah ah, ukrala srce), no Hedren je i ovoga puta ostala hladna. Njezino odbijanje sir A. H. pak nije primio kao gentlmen. Baš naprotiv. `Godinama su mi redatelji i producenti govorili kako su me htjeli u nekoj ulozi, ali [Hitchcock] to nije dopustio. Najgore je bilo kad sam saznala da me Truffaut htio u svome filmu, a za to nikada nisam čula. To je zbilja boljelo.` Dame i gospodo - sir Alfred HitchCock!

`Ono što volim u ljubavi jesu svi ti osjećaji, mašta i – ženski orgazmi`, kaže Roger Vadim, poznat po svojim erotiziranim filmovima kao i po privatnome životu. Ženio se pet puta, a najpoznatiji su mu brakovi s Brigitte Bardot i Jane Fonda (s kojom je navodno prakticirao `menage a trois`) te veza s Catherine Deneuve (s kojom je dobio sina Christiana). Brigitte je prvi puta primijetio 1949. na stranicama 'Elle' i to kada joj je bilo samo 15 godina. Opčinjen njezinim likom, probao joj je srediti posao u filmu, no u tome nije uspio. To ga ipak nije spriječilo da započne vezu s njom, a dok su joj roditelji bili na putu. Ubrzo je uslijedila neželjena trudnoća i pobačaj, a dodatne turbulencije izazvao je njezin otac kada je, nezadovoljan njihovom vezom, Vadimu zaprijetio pištoljem. Pobačaji i pištolji bili su previše za B. B. koja je u tome periodu pokušala napraviti samoubojstvo, no Vadim se, kažu, zaista iskazao u brizi za svoju dragu, odredivši St.-Tropez kao njihovo ljubavno gnijezdo. Par se vjenčao 1952., a nakon zajedničkog uspjeha `I bog stvori ženu` (1956.), Vadim je postao poznati redatelj, a Brigitte seks-simbol. Rastali su se pet godina kasnije i to zbog njezine `talentiranosti za preljub`, kaže Vadim, koji je kasnije svoje tri velike dobro unovčio nakon što ih je ukoričio u memoare nazvane 'Bardot, Deneuve, Fonda'.

`Moja je najveća pogreška to što nisam bio doma te noći.` Roman Polanski i Sharon Tate upoznali su se 1967. na snimanju `Bala vampira`. Ljubavne iskre su frcnule, bračni su zavjeti pali, a uslijedilio je useljavanje u kuću na Hollywood Hillsu gdje su njih dvoje često priređivali glamurozne zabave. Oboje su bili na pragu uspješne karijere – Polanski se etablirao kao redatelj uvrnutih psiholoških trilera / horora, a Sharon Tate postala je tražena nakon uloge u `Dolini lutaka`. No, sve se promijenilo 9. kolovoza 1969. kada je sekta Charlesa Mansona provalila u njihovu kuću i brutalno ubila Sharon Tate (u osmom mjesecu trudnoće). Nekoliko godina kasnije Polanski je snimio `Tess` njoj u uspomenu jer je navodno nekoliko dana prije svoje smrti ostavila svoj primjerak istoimena Hardyjeva romana u njihovom londonskom stanu, s porukom: `Bio bi to dobar film`. Polanski je trenutačno u vezi s glumicom Emmanuelle Seigner (`Mahnitost`, `Gorki mjesec`) s kojom ima dvoje djece.

`Seks je kao partija bridža. Ako nemaš dobrog partnera, bolje da imaš spretnu ruku`, kaže Woody Allen. No, čini se da s partneri(ca)ma nikada nije imao problema. Ili ipak? Hodao je s Diane Keaton (`Annie Hall`), a 80-ih je ušao u vezu s Mijom Farrow; vezu koja je potrajala 12 godina - sve dok ona jednoga dana u stanu nije naišla na golišave fotke svoje usvojene kćerke Soon-Yi Previn. Uslijedio je `hollywoodski svršetak`, kako bi ga Allen nazvao, no unatoč svemu, on je ostao u vezi sa Soon-Yi (koju, da rasčistimo, nikada nije usvojio). Par se vjenčao 1997, a u braku su i dan danas. Allen je svojedobno izjavio da je pronalazak golišavih fotografija bio jedan od sretnijih događaja u njegovu životu i da je vezu s Mijom Farrow trebao puno ranije završiti.

`Bila sam svetica, pa kurva i opet svetica – sve u jednome životu`, izjavila je Ingrid Bergman. Ova je filmska diva šokirala američku javnost kada se za vrijeme snimanja filma `Stromboli` upustila u vezu s Robertom Rossellinijem i ostala trudna, a zbog vrlo nepovoljne medijske slike u Americi (jedan ju je senator nazvao `stravičnim primjerom ženskosti i moćnim utjecajem zla`), gotovo da je bila prisiljena na egzil u Italiju. S Rossellinijem je imala troje djece (između ostaloga i kći Isabellu), a nakon uspjeha nekih njezinih filmova (poput `Anastazije`), krajem se 50-ih i javno mnijenje promijenilo. Kada je na dodjeli Oscara 1958. trebala dodijeliti nagradu za najbolji film, pri ulasku na pozornicu dočekale su je ovacije. Od Rossellinija se razvela godinu dana ranije.

Na kraju spomenimo da je shema svih veza, bez obzira na njihov krajnji ishod, ista – jer uvijek je riječ o redatelju i glumici. Čovjek se zapita što je s drugim kombinacijama tipa redateljica/glumac, redatelj/glumac ili redateljica/glumica? Takve se još uvijek skrivaju od očiju javnosti. Ali jednoga dana, tko zna…