Filmski tisak kroz povijest

Rečenicu iz leada potpisuje Hrvoje Turković, onaj koji je svojim znanjem i autoritetom zadužio ine časopise ne samo filmske provenijencije. Njegovu nisku između ostalih čine 'Polet', 'Studentski list', 'Pitanja', često kultnim nazivan 'Film' te ovovremeni 'Hrvatski filmski ljetopis' koji je Culturenet nedavno nazvao jednom od najboljih domaćih publikacija koja je ikad postojala. Vremenska konotacija Turkovićeve tvrdnje, a kaže čovjek da je po njemu riječ o razdoblju od 4 do 6 godina, primjenjiva je više na sudbu domaćih časopisa. Naš najdraži domaći pridjev – hrvatski – još jednom je negativnog predznaka i sadrži već nam znanu nevolju: tisak s ekskluzivno filmskom tematikom odavno je na izdisaju, uz rijetke iznimke. U svijetu nije nešto bolja situacija, no zaista postoje publikacije koje izlaze od početka 20. stoljeća.

Prve tiskane informacije o filmu objavljene su tik uz informacije koje su se ticale fotografije i ostalih pionirskih dostignuća iz vizualnih medija. Najstariji časopis koji je najavio samostalnost filmske tematike jest 'The British Journal of Photography' osnovan 1854. godine. Najpoznatiji od takvih prema svim enciklopedijama je londonski 'Optical magic Lantern Journal'. Upravo je taj potonji raznim preinakama nazivlja i ostalih detalja evoluirao u 'The Kinematograph Weekly', jedan od najpoznatijih svjetskih filmskih časopisa koji je od tog kraja 19. stoljeća izlazio sve do 1971. godine. Nakon što su izmišljeni mnogi izumi presudni za film kakav ga danas znamo, prvi časopisi bili su ustvari glasila producenata koji su obavještavali o svojim filmovima i služili su isključivo za uređivanje statusa zaposlenih u filmskoj industriji.

Oni koji su se obraćali gledateljima i ljubiteljima filma javljaju se negdje oko 1910. godine, obiluju slikovnim materijalima i ilustracijama te su svojim propagandnim težnjama još jedna karika u sustavu zvijezda. 1905. godine osnovan je 'Variety', a tradicija iznošenja privatnih detalja, ranih tračeva i senzacionalističkih priloga raste s časopisima poput 'Picture-play magazinea' (1915) koji je bio jedan od prvih rađenih za fanove. Ugledu zvijezda, holivudskom snu i spektaklu snažno su doprinosili časopisi 'Modern Screen' te 'Cine-monde' čije su novinarke Hedda Hopper, Elsa Maxwell te Louella Parsons dio legende o starom Hollywoodu. Filmski tisak tako, prema Vjekoslavu Majcenu, postaje modni žurnal, tabloid i sam vrh filmske štampe.



Prve filmske kritike objavljivao je britanski tjednik 'The Bioscope', a ono što nazivamo teoretskim publikacijama koje obiluju raznim povijesnim, estetskim i filozofskim razmatranjima javlja se tek s krajem nijemog razdoblja. Ti seriozno orijentirani i znameniti bili su britanski 'Close-up' (1927) te francuski 'Le Film' čije je uredništvo predvodio Louis Delluc, otac francuske filmske kritike. Urednici takvih publikacija bili su redom književnici, teoretičari umjetnosti i do nedavno kazališni kritičari, ali i krug usko povezan sa zbivanjima umjetničke avangarde.

Neka od važnih i prepoznatljivih imena su Germaine Dulac, Jean Epstein, Sergej Eisenstein, Bela Balasz, Tomaso Marinetti, Dziga Vertov i drugi koji su svoje ideje o filmu i aktivno upražnjavali u svojim radovima. Vrh svjetske stručno-filmske periodike formira se 30-tih i 40-tih te ostaje važiti sve do danas: 'Sight and Sound', Velika Britanija; 'Kinopravda', SSSR, 'Cinema' i 'Bianco e Nero', Italija.

Najstariji pisani ovoprostorni tragovi o takozvanim 'fotografijama na staklu' koje predstavljaju neku preteču kinematografa datiraju iz siječnja 1879. te su objavljeni u 'Pozoru' (kasnije 'Obzor'). Iako je u međuvremenu objavljeno dosta tekstova koji su prati kinofikaciju, 'Kinematografski vjesnik', prvi stručni kinematografski glasnik objelodanjen je 15. kolovoza 1913. godine. Zanimljiviji su podaci koji govore o prvim neovisnim filmskim časopisima koji su pratili društvene promjene tijekom 20-tih i 30-tih godina 20. stoljeća. Naime, Valerij Poljanski 1922. godine pokreće 'Kinofon' a Boško Tokin 1925. godine tjednik 'Film'.

Culturenet navodi da su u tom ranom razdoblju tekstove o filmskoj tematici objavljivali i znameniti književnici poput Gustava Krkleca, Tina Ujevića i Ive Hergešića  (odgovoran za osnivanje Odsjeka za komparativnu koji će iznjedriti mnoge poznate kritičare). Prvi relevatnan časopis stare nam Juge jest beogradski 'Film' (1950-1952) a važna je i zagrebačka 'Filmska revija' koja je u uredništvu između ostalih okupila i Vatroslava Mimicu i Rudolfa Sremeca. Utjecajne tiskovine koje su formirale suvremenu gardu naših kritičara i filmofila su 'Film' i 'Kinoteka'. O njima će još biti riječi.