Kad su se ljubili, nisu glumili

Junaci ove priče nemaju ona četiri zida, dostupna običnom puku, između kojih prividno rješavaju stvari i drže ih pod kontrolom. Ne, prostor na kojem oni obitavaju ili koji obitava u njima, nepregledna je, vječito osvijetljena pozornica kroz čije velike i uvijek širom otvorene prozore možemo, kada nam god padne na pamet, voajerski zaviriti. Priznat ćete da se u toj vrsti odnosa očuvati ljubav netaknutom i zadržati nadzor čini otprilike kao da izaberete profesiju radijskog voditelja, a bojite se mikrofona. Ipak bilo je i onih kojima je to uspjelo, ali krenimo redom..

Široj javnosti relativno nepoznati Lucille Ball, ikona američke tv i filmske komedije, i kubanski glumac Desi Arnaz među prvim su ljubavno-glumačkim parovima koji su svoj odnos, pred milijunima gledatelja, ustoličili na razinu mita. Njih dvoje upoznali su se, zaljubili i vjenčali iste 1940. Zajednički su od 1948. pa sve do 1960. nastupali u serijalu pod nazivom 'I love Lucy' koji je s vremenom sve više počeo nalikovati na reality show o njihovom braku.

Taj par, sve samo ne skladan, živio je i radio u neprekidnoj međusobnoj svađi i optuživanju ponajprije zbog Desijevih čestih vanbračnih izleta, a kaotična bračna atmosfera dvoje supružnika redovito se preko 'I love Lucy' selila u domove vjernih poklonika serijala. Još da je siroti Desi znao da svoj angažman u seriji može zahvaliti isključivo svojoj 'dražesnoj' supruzi koja je na to nagovorila producente samo zato da svog raskalašenog muža uvijek drži na oku, vjerojatno bi mu brzo postalo jasno da je zarobljen u televizijskom bračnom kavezu, a da ključeve 'bukse' drži upravo Lucille. Bilo kako bilo, emitiranje serije završeno je 1960., a tri mjeseca poslije Lucille je potpisom rastave Desiju dala konačnu slobodu.

Kraćim rokom trajanja ali ništa manjim intenzitetom odnosa, svoj doprinos nezaistnom medijskom usisavaču dali su alkoholom vječito inspirirani šekspirijanac Richard Burton i zlatna holivudska djevojka, obožavana Elizabeth Taylor. Njih dvoje svoju su romantičnu vezu započeli 1963. na snimanju 'Kleopatre', a službeno je ozakonili već iduće godine u vrijeme snimanja 'Noći iguane'. Brak je sa svim usponima i padovima potrajao gotovo cijelo desetljeće. Karizmatični no neprilagođeni i depresiji sklon Burton imao je tu nesreću da krevet dijeli s osobom čiji je status polubožanstva u ono vrijeme u potpunosti zasjenio njegov fascinantan talent i karijeru, priskrbivši mu u javnosti tek uvredljivi nadimak – gospodin Taylor. 

I inače teški alkoholičar Burton je u braku intenzivirao druženje s dnom čašice boreći s osobnim demona od kojih je Liz bila samo jedan u nizu. Sve skupa dovelo je do okončanja braka 1974., ali samo na onoliko koliko je suđenim ljubavnicima trebalo da predahnu. Ni šesnest mjeseci kasnije, Liz i Burton su po drugi puta izgovorili svečano 'uzimam', no samo da bi još godinu dana šibali mrtvog konja nakon čega su potpisali konačnu kapitulaciju. Richard Burton je, govoreći o Elizabeth Taylor, jednom izjavio: ''Kada bi se njoj nešto dogodilo, umro bih istog trena!''. Njoj se na svu sreću (još) nije dogodilo ništa, a on je pak umro 1984. od manje romantičnog moždanog udara. Iza njega i Liz ostalo je 11 zajedničkih filmova, a ono što o spomenutom paru govori više od svih literarnih pokušaja na tu temu sadržano je u bezvremenskom filmskom klasiku 'Tko se boji Wirginije Wolf'.

Možda najopjevaniji glumačko-ljubavni par u povijesti filma činili su Spencer Tracy i najuglednija dama Hoolywooda, Katherine Hepburn. Najčešće prepričavana anegdota vezana uz ta dva glumačka superteškaša datira još od njihovog prvog susreta. Tom se prilikom drska Katherine navodno Spenceru obratila riječima: ''Mislim da sam previsoka za vas gospodine Tracy,'' na što je ovaj spremno uzvratio: ''Bez brige, srezat ću te ja na pravu visinu.'' Istinita ili ne, navedena anegdota možda i najbolje opisuje odnos između ovo dvoje velikih glumaca. Svoju vezu započeli su 1941., a nakon prvog zajedničkog pojavljivanja u 'Ženi godine' nanizali su još osam zajedničkih filmova od kojih su gotovo svi zauzeli svoje mjesto među klasicima. Njihove brojne dijaloške obračune ('Adamovo rebro', 'Pogodi tko dolazi na večeru', itd.) mnogi su po intenzitetu, strasti i prisutnoj kemiji uspoređivali s nekim eksplicitnim prizorima seksa karakterističnih za filmove 70-ih i 90-ih.

OK, usporedba je vjerojatno pretjerana, ali zasigurno postoji popriličan broj onih koji smatraju da filmska prepucavanja Hepburn -Tracy spadaju u pravo verbalno vođenje ljubavi koje po svojoj snazi i ljepoti nadmašuje fizičke prikaze istog u novijim filmskim ostvarenjima. Ipak ono što im je tako dobro išlo na filmu, Hepburn i Tracy nisu baš uspješno prakticirali u stvarnosti. Bez obzira na njihovu ljubav nikada nisu živjeli zajedno osim u posljednjim danima njegova života, a i onda zato što nije bio sposoban brinuti sam o sebi. Osim toga, Tracy je cijelog života bio oženjen glumicom Louise Treadwell od koje se odbio razvesti iz dubokih vjerskih razloga. Možda se pravi uzrok do kraja nerealizirane ljubavi ipak krije u najnovijim i još nepotvrđenim podacima iz biografije Katherine Hepburn prema kojima je ona više preferirala žene… Nikada nećemo znati. Ono što znamo je to da je Tracy umro neposredno nakon završetka snimanja 'Pogodi tko dolazi na večeru', a da je Hepburn u agoniji i bolu koji su nakon toga kod nje nastupili odlučila taj film nikada ne pogledati čime je svojoj ipak najvećoj ljubavi, makar i platonskoj, odala posljednju počast.

Humphrey Bogart i Lauren Bacall nisu imali tih problema. Bogie, u čijem bi se prisustvu i jedan dokazani mužjak poput Clint Eastwooda vjerojatno osjećao kao devetogodišnjak s lizalicom, nakon tri promašena braka definitivno je znao da je Bacall njegov jedini životni izbor.

Dubokog glasa, prodornog pogleda i gotovo muških crta lica, podjednako cinična Bacall bila je njegov pravi ženski pandan. Ili drugim riječima kada se njemu ne bi dalo, ona bi komotno mogla biti ta koja nosi hlače u kući. Upoznali su se na snimanju filma 'Imati i nemati', očito se odlučili za ono prvo, što su potvrdili i vjenčanjem 1945., a zajedno su ostali sve do njegove smrti 1957. Nisu imali neko dugo vrijeme za uživanje, ali su zato iza sebe ostavili jedan od najljepših filmskih dokumenata svoje ljubavi kroz remek-djelo film noira - 'Duboki san'.

Odnosi Burton -Taylor, Tracy - Hepburn te Bogart - Bacall bili su dio zlatnog doba i ekspanzije Hoolywooda i kao takvi, predodređeni za dobivanje statusa većih od života. Kao što su i filmovi u kojima su glumili postali pravi celuloidni spomenici njihovoj ljubavi i samim time bezvremenski klasici.

Bilo je u to vrijeme i manje uzbudljivih priča… Ali u kojima je ljubav podjednako sjala. Paul Newman upoznao je Joanne Woodward na snimanju filma 'Dugo toplo ljeto'. Upoznao, zaljubio se i ušao u brak koji je do danas dosegao skoro 50-godišnji staž. Kada su novinari, u namjeri da iščeprkaju kakvu-takvu pikanteriju, upitali Newmana za recept dugovječnog braka i inače ne baš rječiti stari mačak kratko je odgovorio: ''Zašto se okolo hraniti hamburgerima kada vas kod kuće čeka veliki sočni odrezak?'' Nakon toga više nije bilo potrebe za pitanjima…

'80-e su nam donijele sređenije veze i brakove….Ili je barem tako mislila Meg Ryan nakon što se 1987. na snimanju filma 'Unutrašnji svemir' zaljubila, a potom 1991. i udala za Dennisa Quaida. Sve dok 9 g. poslije nije dobila svoj 'Dokaz života' da stvari nisu uvijek onakve kakvima nam se čine… Dokaz je osobno isporučio 'izvjesni' Russel Crowe koji je neko vrijeme, poput svog lika u 'Gladijatoru' koji unosi kaos u naizgled homogeno Rimsko carstvo, slične stvari radio i prividno stabilnim holivudskim vezama.

Na svu sreću Crowea nikada nije zanimala Susan Sarandon s kojom Tim Robins još od 1988. i njihovog zajedničkog filma 'Bull Durham' neprekidno dijeli sve ljubavne uspone i padove te trenutno uživaju status najprivrženijeg filmskog bračnog para.

Sličnu priču dijele i Kurt Russel i Goldie Hawn koji su od filma 'Druga smjena' (1984.), za čijeg snimanja je i rasplamsan ljubavni žar, ostali nerazdvojni do danas. Oni s ostatkom svijeta nisu dijelili ionako malobrojne ljubavne pikanterije, ali su mu zato na poklon ostavili talentiranu i lijepu Kate Hudson koja nam je dokazala da više nije samo na 'korak do slave'. Kurt se nikada neće moći pohvaliti da je biološki sudjelovao u njenom stvaranju, ali u svakom drugom smislu Hudson ga doživljava kao jedinog i pravog oca.

Svakako treba spomenuti i jedan od bizarnijih glumačkih ljubavnih parova, Petera Sellersa i Sofiu Loren. Zašto bizaran? Pa možda iz razloga što njih dvoje kao par nikada nisu ni postojali.  Muž i otac dvoje maloljetne djece Sellers, na snimanju filma 'Milijunašica' beznadno se zaljubio u Loren dok je ona u njemu vidjela tek pomalo čudnog, otužnog čovječuljka koji joj je eto silom prilika glumački partner. Ali glumačkom geniju koji je stvorio manijakalnog Clouseaua to definitivno nije smetalo da u svojoj glavi kreira cijeli jedan imaginarni ljubavni svijet za sebe i Sofiu.

Svoj apsurdnosti tog osebujnog odnosa posvećen je i prizora iz filma 'Život i smrt Petera Sellersa' u kojem ovaj u dubokoj noći budi ženu i i dvoje male djece u namjeri da s njima podijeli svoju opsesiju talijanskom divom. Nakon što to učini, izbezumljena i uplakana kćer pita ga: ''Tata, jel' ti mene voliš?'', na što Peter vidno ganut odgovara: ''Naravno dušo da te volim… Doduše ne kao Sofiu Loren.''

Tek toliko da se ne stekne predodžba da Europa nema svoju ljubavnu bajku, dapače ljepoticu i zvijer novijeg datuma, dovoljno je spomenuti Monicu Bellucci i njenog francuskog kolegu Vincenta Cassela s kojim je od 1999. u braku. Njih dvoje možda nisu zabavljali čovječanstvo svojom intimom, ali su ga definitivno 'nepovratno' sablaznili zajedničkim filmom iz 2002. pod istim nazivom.

Zahvatili smo samo mali komadić svijeta ljubavnih veza među glumcima. Ima ih još bezbroj, oduvijek ih je bilo i uvijek će ih biti. Kada bi se jednom netko odvažio ispisati svojevrsnu posvetu svim tim ljubavima, davno ugaslima, onima koje se još uvijek nekako drže i onima koje se tek rađaju, možda bi cijelu bit uspio sažeti u kakvom skromnom epitafu koji bi glasio otprilike ovako…''Iz filma ste nastali, u film ćete se pretvoriti''… I ne bi pogriješio.