Lebowski: Gomorra

Što se filmske industrije tiče, mafijozi već su odavno biznismeni čiji su poslovni postupci umnogome zanimljiviji od djelatnika u ostalim zanimanjima, a svojem biznisu pristupaju, barem što se morala tiče, na jedan neuobičajeno romantičan način. Puni su radnog elana, ne pitaju se hoće li im itko platiti prekovremeno, praznike i nedjelju, a ne, oni su srcem i dušom u svojem poslu i nikad ga ne bi mijenjali. O njihovom biznisu ovise mnoge obitelji, rado pomažu lokalnoj zajednici a kada krše zakon, krše ga samo zato što je neprikladan, nepravedan i u krajnjoj liniji zastario.

Mafijaši su mahom energični, duhoviti, srdačni i pošteni, a u taj biznis upadaju samo zato što nemaju izbora. Da su ga ikad imali, jamačno bi postali direktori uspješnih poduzeća koje se bave drugim vrstama biznia.

Svaki razvojačeni branitelj prepoznat će se u Eddiju Bartlettu u 'Burnim dvadesetima', kojem probleme s nezaposlenošću nakon Prvog svjetskog rata rješava upravo od države uvedena prohibicija. Don Vito u 'Kumu' ideal je oca svakom djetetu, Tommy DeVito u 'Dobrim momcima' prijatelj kakvog samo možeš poželjeti ako izlaziš u disko klubove s narodnjacima, a Frank Lucas u 'Američkom gangsteru' briljantan menager.

A onda neki žabar snimi 'Gomorru', u kojoj prikazuje mafijaše odrasle u kukuruzima, s jeftinim patikama i majicama, umjesto u blještavim odijelima. Nema Jimmy Conwaya koji će svakom članu osoblja restorana uvaliti po sto dolara, nema mudrog Michaela Corleonea koji se nevjerojatnom političkom mudrušću rješava oporbe…

Nekakvi priglupi klinci pucaju po močvari iz ukradenog oružja, dedeki kopaju rupe za nuklearni otpad, Kinezi se bore s Talijanima za prevlast na tržištu plagiranih dizajnerskih haljina…

Roberta Saviana, autora romana po kojem je film snimljen, mafija već mjesecima pokušava ubiti. Pa mislim, da je tako prikazao HDZ-ovce, jamačno bi ga i oni ganjali. Ili članovi Društva za zaštitu životinja, svejedno.

Svatko kreće od dna, pa to je barem jasno. Svatko na tom početku učini jednu ili dvije loše stvari, ali je li upravo to ono po čemu bi se daljnja karijera trebala pamtiti? Možda je Severina u osvit svoje karijere spavala s producentom ili dva, tko će ga znat. Ali, je li to razlog da naše djevojčice ne sanjaju kako će postati uspješne pjevačice, jebačice, glumice a nadam se jednog dana i spisateljice?

Srećom, to je talijanski film bez specijalnih efekata pa ga nitko neće gledati. Inače bi bio poguban za budućnost ne samo ove države.