Good Bye, Lenin! favorit EFA-e
European Film Academy proglasila je ovogodišnje nominacije za najbolji europski film, a njemački Good Bye, Lenin! s pet nominacija najveći je favorit.
I ide ovako.
"Marko i Ariana nisu imali konkretni plan gdje bi išli, pa su se malo konzultirali u STA gdje su im ponudili jeftine karte za daleku i egzotičnu destinaciju – Nepal. I njih dvoje kupilo karte. Kako je Nataši propao plan za Indiju, a meni za Cubu i mi smo rezervirale karte i ugurale se na listu čekanja na kojoj smo ostale do zadnjeg dana, kad smo konačno upale. Tako je počela naša avantura. Jeftine karte i idealno suho vrijeme za to područje, ukoliko se ne ide na treking, a mi to nismo imali u planu. S obzirom na povratak iz New Delhija Nepal se dao spojiti i sa sjeveroistokom Indije, savršeno.
Nepal je totalno otkriće, puno više od očekivanja iako su očekivanja nakon svih pogledanih dokumentaraca i pročitanih knjiga bila velika.
Bili smo u Kathmanduu, glavnom i najvećem (ako ne i jedinom) gradu u Nepalu. Dijelovi grada nisu se promijenili od srednjeg vijeka, dok vam u drugim dijelovima gužva, zagađenje, restorani, kafići i nebrojeni internet-caffei daju privid bilo kojeg modernog grada. Meditirali smo na trgu Durbar, šetali Freak Streetom – najpoznatijom ulicom koju su pohodili hipiji 60-tih, penjali se na budističku stupu iznad grada Swayambhunath, utopili se u moru stranaca u Thamelu...
U dolini Kathmandua posjetili smo i ostala dva nekada kraljevska grada Patan i Bhaktapur koji se svojom arhitekturom i poviješću mogu usporediti s bilo kojih evropskim gradom.
Tu je i Pashupatinath, Nepalski Varanasi, gdje Hinduisti dolaze umrijeti i biti spaljeni na obalama rijeke Bagmati.
Nakon toga uslijedila je šetnja kroz sela do najveće budističke stupe u Nepalu i jedne od najvećih u Svijetu, Bodhnath (Boudha), zatim pokušaj trekinga u Nagarkotu, gdje smo malo hodali, a puno i dobro jeli osjećajući se na vrhu svijeta. Putovali smo i lokalnim prijevozom, ako se to tako može nazvati, do Pokhare, mjesta na jezeru u podnožju Anapurne.
Nakon toga - ranojutarnji treking (uz djelomičnu pomoć taksija) do Sarangkota, neuspio pokušaj viđenja izlaska sunca i Himalaja (nismo imali sreće, magla je bila pregusta) i onda totalna avantura na putu prema Indiji na kojem smo razdaljinu od oko 300 km prelazili cijeli dan uz puknutu osovinu na autobusu, prekrcavanje u bus koji je naišao, naravno pun putnika, i još jedan bus i rikša i ... Nekako se domogli indijske granice, ali o tome drugom prilikom."
O ovom zanimljivom putovanju u Nepal govorit će nam Roberta, diplomirana ekonomistica, zaposlena u Banci, koja strogo poslovno odijelo vrlo rado zamijeni ruksakom, vrećom za spavanje i avionskom kartom u bilo kojem smjeru i Marko, nesuđeni pravnik koji se okušao u ovom i onom da bi se na kraju ostao baviti kvazi fotografijom.
Nema komentara.