Queer MoMenti: Večer s Jerryjem Tartaglijom
Samo nekoliko dana nakon prezentacije na Berlinaleu, zagrebačka će publika imati priliku razgovarati sa slavnim restauratorom i vidjeti njegov rad u Kinu Europa.
Queer MoMenti: Večer s Jerryjem Tartaglijom
11.02.2014. u 21h (projekcija i razgovor s redateljem, velika dvorana)
12.02.2014. u 19h (Dvorana Müller)
Kino Europa, Varšavska 3, Zagreb
Već četiri desetljeća ime redatelja i pisca Jerryja Tartaglije nezaobilazno je polju eksperimentalnog filma i Queer kinematografije. Suosnivač je jednog od najdugovječnijih promotora eksperimentalne medijske umjetnosti Berks Filmmakers Inc. te je prvi počeo pisati o osjetljivosti LGBT tema u američkoj avangardnoj kinematografiji. Njegova je pak kinematografija stalno preispitivanje identiteta, medija i politike.
Trilogija A.I.D.S. napravljena u ranim danima epidemije HIV-a u SAD-u, prikazana je u cijelom svijetu, a on je i jedan od dvanaest umjetnika koji su stvorili crvenu vrpcu kao simbol dizanja svijesti javnosti o HIV-u. Stvorili su tako i cijelu platformu različitih vrpci kojim se ukazuje na pojedina pitanja.
Djela Jerryja Tartaglije prikazana su u retrospektivi 'Umjetnost 20. stoljeća' muzeja The Whitney Museum of American Art. Od 1990. godine do danas, sedam je njegovih filmova premijerno prikazano na festivalu Berlinale.
Tartaglia je studirao s apstraktnim slikarom Harryjem Koursarosom koji ga je upoznao s filmovima Jacka Smitha restauraciji čijih radova se posvetio u ranim 90-ima, a na ovogodišnjem Berlinaleu Tartaglia prikazuje rezultat svog duogodišnjeg restauratorskog rada, koje zatim, uz niz vlastitih filmova, predstavlja odmah nekoliko dana nakon toga u Zagrebu. Jerry Tartaglia predaje kinematografiju, pisanje i produkciju te živi u Pennsylvaniji.
'Svaki od mojih filmova portretira neki aspekt homoseksualnosti, seksualnog izražavanja ili izražavanja vlastitog identiteta. U isto vrijeme, svaki film koristi jedinstveni potencijal tog medija da kreira vizualnu metaforu. Nisam zainteresiran za stvaranje narativne forme koja se generalno koristi da bi se LGBT osobe prikazale kao lila kartonske kopije heteroseksualaca. Umjesto toga radim kratke, osobne, eksperimentalne forme koje istražuju i slave drugačiju vrstu poimanja ljudskog identiteta.' - Jerry Tartaglia, New York, 1995.
U sklopu svojeg gostovanja na Queer MoMentima, Tartaglia će prikazati samo dio iz svoje bogate filmografije i tom prilikom objasniti svoj rad na eksperimentalnim filmovima.
A.I.D.S.C.R.E.A.M. SAD, 1988., Trajanje: 6 min
A.I.D.S.C.R.E.A.M. se bavi deseksualizacijom gej Amerike i strahom od političke odmazde zbog mainstream odgovora na samu bolest. Ovaj film je značajna deklaracija protiv napada na gej seksualnost radi pojave AIDS-a, te na oštar i britak način, gotovo prijeteći, izmjenjujući slike muškaraca, Tartaglia poručuje: ovo su moji prijatelji, moji mrtvi prijatelji.
Ecce Homo SAD, 1989., Trajanje: 7 min
Ecce Homo kombinira prizore iz remek-djela Jeana Geneta 'Un chant d’amour' s prizorima iz gej porna tjerajući gledatelja da propita svoj stav o pornografskim prizorima. Što je tabu: sam gej seks ili gledanje gej seksa?
Škola misterije (Mystery School) SAD, 2009., Trajanje: 26 min
Škola misterije dio je slavne američke tradicije satiričkog, političkog i žanrovskog kolaža (Bruce Conner, Arthur Lipsett, Luther Price). Film gradi svoj identitet iz dijelova obrazovnih filmova namijenjenih skrbi o tijelu i umu (dječaci koji čitaju, tuširaju se i ševe) i isprekidanih poglavlja iz povijesti zapadne misli i religije.
Via Dolorosa SAD, 2005., Trajanje: 7 min
Snimljen u Chinconu (Španjolska) i Lobachsvilleu (Pennsylvania), ovo djelo je filmska elegija posvećena iznenada preminulom prijatelju redatelja. Prolog projekcionistu Prologue to the Projectionist SAD, 2011. Trajanje: 6 min Kratki uvod u treći nastavak Tartaglijinog queer ciklusa filmova nazvanog Kako život ide. Uz prva dva dijela Školu misterije i Nešto vidjeti, nešto reći, Projekcionist kao treći dio koristi queer filmove i višestruke projekcije da bi istražio razne načine na koji nam projicirane slike mogu pomoći u razumijevanju samih sebe.
Kratka povijest budućnosti (A Short History of the Future) SAD, 2013., Trajanje: 20 min
Kratka povijest budućnosti temelji se na studiji Leni Riefenstahinog filma Plavo svjetlo iz 1932. godine. Selektirane sekvence njezinog filma su ponovno editirane s ciljem da se istaknu unutrašnji procesi kreativnog fokusa u umu filmskog umjetnika. Komentari filma su na drugačijim jezicima, kako bi se gledatelji “prisilili” da čitaju titlove, da se izvuku iz pasivnog gledanja filma i samim time sudjeluju u stvaranju kinematografskog značenja.
Ostaje biti viđeno (Remains to be Seen) SAD, 2009., Trajanje: 5 min
Uz gostovanje Jacka Smitha, ovaj rad je dio instalacije Krhotine i ostaci, a koji je u biti sažetak redateljevog iskustva restauracije filmova autora Jacka Smitha koja je trajala 17 godina: iskustvo koje je pokazalo kako je lako od bliskog prijateljstva prerasti u novčane parnice, optužbe, slomljena prijateljstva.
Amnezija (Amnesia) SAD, 2000., Trajanje: 7 min
Redatelj u ovome filmu tvrdi kako su artefakti i slike queer života samo dokaz našeg postojanja te kako se ne smije dopustiti da se queer kultura izgubi jer se u tom slučaju gubi i naša prošlost, kao i naša budućnost. Film koristi fotografije muškaraca u bliskim odnosima, pronađeni filmski materijal, digitalizirane snimke u svojim nastojanjima da ponovno napiše povijest i predvidi budućnost.
Ulaznice po cijeni od 25 kuna se mogu kupiti na blagajni kina, pola sata prije početka projekcije.
Nema komentara.