Lebowski: Ponos Ratkajevih

Ponekad se čovjeku valja odmoriti od silnih plitkih holivudizacija života i posvetiti se nečem dubljem. Sjesti na klupu ispod stabla divljeg kestena u gradskom parku, promatrati kako život lebdi pored njega, podijeliti osmijeh s kakvim slučajnim prolaznikom, pomoći starici da prijeđe preko ceste i općenito pokušati poraditi na svojoj duhovnoj strani. Pročitati kakvu knjigu Nobelovca, posuditi kakav povijesnu dramu ili pak poševiti brucošicu komparativne književnosti.

Taj upravo alarmantni nedostatak duhovnosti, koji hrvatskom plemenu ne može pružiti ništa više od još par tisućljeća stenjanja pod teškom čizmom medijskih imperatora, najbolje su prepoznali u Ava produkciji. Gospodin Majetić osobno se zapitao: Kako se tom sirovom, ali plemenitom i iskrenom plemenu koje je u svojoj naivnosti podleglo zlatnom teletu holivuda uvući pod kožu? Kako plemenu odavno navučenom na sise, dolar i nasilje prošvercati znanje, duhovnost i istinske krćanske vrednote, najvrjednije oružje onoga tko želi biti iskreno i stvarno slobodan?

Učinimo to sapunicom, rekao je Gospodin, ali samo naizgled sapunicom. I bi tako. Iz dana u dan u privlačnom terminu Majetić i njegov tim stručnjaka proteklih godina secirali su hrvatsku današnjicu tanko kao što je Paulie u Dobrim momcima secirao češnjak. A hrvatsko pleme je, ni ne znajući za tu dobrodušnu prijevaru, iz dana u dan postajalo mudrije i svjesnije. Nakon Ljubavi u zaleđu sve je manje dječaka koji će prodati svoju dušu pimplanjem lopte pred mefistovskim Mamićevim okom. Nakon Običnih ljudi sve je manje kurvanja u obitelji, broj razvoda drastično se smanjio, a kaptolske statistike pokazuju da je i sve više celibata.

Ali sve je to bilo tek ispitivanje terena, procjena protivnika i edukacija saveznika. Majetić je strpljivo poput budističkog redovnika čekao svoju glavnu priliku. I dočekao je.

Pravilno procijenivši da je upravo povijest ono što najviše koči hrvatsku budućnost Majetić je u Selznickovo stilu napravio u nešto mnogo više od sapunice, najveću hrvatsku povijesnu dramu ikad - Ponos Ratkajevih, koja nas odvodi u vrijeme kada razvedeni parovi nisu u udarnim terminima čitali tuđe esemesove, kada nogometni menadžeri nisu praćeni smijehom kamermana prijetili likvidacijama. Kada kumice s placa nisu u sir i vrhnje trpale brašno.