U očekivanju 31. dodjele nagrade Annie
Manje od mjesec dana dijeli nas do objave nominacija za Annie nagradu. 5. siječnja 2004. znat će se kandidati za 27 nagradnih kategorija.
Annie je godišnja nagrada koju dodijeljuje ASIFA (međunarodna organizacija posvećena umjetnosti animacije) za izuzetna dostignuća u animiranom filmu. Ova nagrada ne propušta nagraditi niti jedan aspekt u izradi animiranog filma bilo koje vrste, od reklamnog do dugometražnog. Tako su među kategorijama i one za najbolju produkciju, animaciju, priču, glazbu, sinkronizaciju...
Simbolični kipići koji predstavljaju vječnu slavu dodijelit će se 7. veljače 2004. u Alex Theatre-u, Glendale, California, baš kao i lani kada je najveću počast uživao genijalni Hayao Miyazakijev Spirited Away.
Za više informacija o nagradi Annie svratite na službene stranice www.annieawards.org
Antonionijevi filmovi 60-tih godina su problematizirali društveni položaj žena u svijetu muške civilizacije poslije svjetskih ratova, koje su također vodili muškarci, svijetu koji je još neotkriven i u kome tek započinje industrijalizacija, a s njom i globalizacija. Žene su u tom svijetu zapostavljene, tretirane kao objekti i lišene osobnosti kao intelektualno neravnopravne.
Uskraćene prije svega u svojoj osnovnoj potrebi za emocijama, a onda i za edukacijom, kreativnošću, slobodom; opterećene nametnutim kulturnim, moralnim i civilizacijskim normama one su u potrazi za svojim identitetom i kao jedinke i kao institucija.
Muškarci su prikazani kao nezreli, samodovoljni egoisti kojima žene i biznis služe da bi se igrali života. Oni koji su živjeli u tom vremenu mogu potvrditi da je stvarno bilo tako. Filmovi Avantura, Noć, Pomračenje i Crvena pustinja anticipiraju mnoga kasnija društvena zbivanja, u prvom redu seksualnu revoluciju, pa pravnu i moralnu emancipaciju žena, feminizam itd. Ako pogledamo današnji svijet, zapazit ćemo da su žene dobile borbu iz 60-tih i da se uloge polako obrću, ali je šteta što autor nije živ da nam snimi film i o tome.
Slikajući psihologiju jednog vremena Antonioni dotiče i mnoge druge teme. Tako je on prvi režiser koji na maestralan, umjetnički način upozorava svijet na problem industrijskog zagađenja. Obzirom da je opće otuđenje čovječanstva njegova omiljena tema, ova ekološka kritika modernog razvitka sjajno se uklapa u taj koncept.
Može se reći da je Antonioni pravi majstor u prikazivanju kauzalnih veza onoga što se zbiva u glavama i onoga što se zbiva u društvu.
ja tako volem tog antonionija!! :))))