Kristl je (uvijek) in - flash je out!
Ekscentrik, boem, disident - neke su od imenica kojima su se godine, sistemi i kritičarski alati najjednostavnije mogli odrediti prema Vladimiru Kristlu (1923-2004).
Ipak je jednostavnije složiti se s tvrdnjom Joška Marušića da je Vladimir Kristl autentičan genij naše kulture. - Genij zbog EXAT-a i genij zbog animiranog filma. Kako je u Zagrebačkoj školi ostvario samo par crtića (priključio joj se već kao istaknuti slikar Eksperimentalnog ateljea) Kristlov je geometrijsko-apstraktni rukopis njegove filmove visoko pozicionirao na ljestvice najbolje svjetske animacije svih vremena. A kao i animirani, i oni kratki igrani pronalaze svoja mjesta na listama subverzivne umjetnosti, odnosno u pregledima filmskih eksperimenata; kako ovih naših skučenih prostora, tako i šire.
Bavljenje animacijom započinje crtanjem u ondašnjem poduzeću Duga film za nerealizirani film 'Čarobni zvuci', a potom radi kao glavni crtač na filmu 'Krađa dragulja' (1959). No u nekoliko sljedećih godina nastaju njegovih autorskih 20-ak minuta animacije; sve predlošci iz književnosti, minute tretirane kao prava remek-djela. Prvi film uzeo je za predložak Balzacov roman 'Šagrenska koža' (1960, 10'59) u kojem je Kristl priču 19. stoljeća interpretirao novinskim kolažima i likovima u prvom planu te plošnim, geometrijskim pozadinama. Stilska raznorodnost i invencija filmu je donijela nagrade na festivalima u Beogradu i Vancouveru '61. godine kada su već počele s radom Kristlove vjetrenjače…
Prema riječima nekih njegovih suvremenika kada je 'Don Kihot' (1961, 10'40) bio gotov, nisu ga pretjerano dobro razumjeli jer je gradska paranoja i kakofonična zvučna kulisa bila sasvim različita od svega pa i narativne Šagrenske kože, ali su jednostavno znali da je riječ o 'velikom' filmu. Uz Mimičinu 'Malu kroniku' i Vukotićev 'Surogat', 'Don Kihot' smatra se revolucionarnom prekretnicom u povijesti animacije.
Prekretnica je ta reducirana animacija koja se, kao osobitost ZG-škole, zbog skromnih tehničkih mogućnosti pronašla u geometrijskoj apstrakciji. Tako oživljavanje cijevi sa šeširom i bradom i njezino mahnitanje (hrabri vitez) koji se energičnim smjenjivanjem oblika na ekranu (ne)snalazi u industrijskome dobu predstavlja autorski citat Cervantesa, a u najširem smislu i vrlo vrijedno filmsko ostvarenje o slobodi i pojednicu.
Pa onda naši popularni Robotići u nekoj potencijalnoj usporedbi industrijsko-modernističko/postindustrijsko-postmodernističko djeluju kao tupavi filmić za predškolce. 'Don Kihot' je također osvajao važna priznanja na festivalima - u Oberhausenu i Corku, no splet okolnosti (i Kristla) razvijao se nekako ovako: Crnogorac osvaja Oscara, Kristl odlazi u Njemačku i nikada se više ne vrati, 'Don Kihotu' zbog 'nerazumljivosti' prilijepe tumača u offu, zabrane i unište kopije njegova kratkog filma 'Resni človek' ('General'), u Njemačkoj se bavi kratkim filmom (Madeleine, Madeleine, Autorennen, Der Brief, Sekundenfilme), ostavlja se filma, postaje profesor, razvija koncept i teoriju ne-filma te 1983. prikaže dugometražno ostvarenje 'Smrt gledatelja' ('ubijmo gledatelja pa ćemo imati kulturu')…
Jedan je njemački teoretičar Kristla opisao kao beskompromisnog anarhista. A vi si ga opišite kako vas pamet uči kada odgledate kratke filmove 'Resni človek' (General) i 'Sekundenfilme' u SC-u. Četvrtak, 14.4., 20h, 14. DHF - Hommage Vladi.
Nema komentara.