Škola animiranog filma Čakovec slavi 30. rođendan

Škola iz naslova iliti skraćeno, ŠAF ovih dana obilježava punu 30-godišnjicu svog djelovanja. Obljetnica se obilježava u posljednjih desetak dana – u matičnom im je Čakovcu održana 12. po redu internacionalna filmska radionica, dok je u marljivom Tuškancu, kao što znate, prikazana retrospektiva radova od 1975. do 2003., kao i autorski radovi animatora koji su bili voditelji međunarodnih radionica. Spiritus movens entuzijastične čakovečke priče je Edo Lukman, čovjek koji je sa Školom i klincima od njezinih prvih dana.

No, na ovom mjestu će, umjesto njegove izjave, stajati disklejmer, jer je isti, unatoč našim brojnim pozivima, ostavljanjima poruka gotovo tri tjedna u komadu, odlascima u Čakovec, ostao - umoran. Iako je s jedne strane razumljiva činjenica da su nakon gostovanja u Annecyu, cjelotjedne radionice sa strancima koje su morali bedinati i organizacijskih napora da sve to na nešto liči, ljudi jednostavno prebijeni, razumljivo je i da naši sasvim plemeniti napori njihove imaju nekih granica.

Ako sad naše nezadovoljstvo ostavimo po strani, ostaje činjenica da je jedinstveni model ŠAF-a izrastao isključivo na čistoj upornosti i viziji svojih osnivača. Iako u samom nazivu tog, ajmo reći kinokluba, stoji riječ škola, ŠAF je svojom nekonvencionalnošću daleko od bilo kakvog institucionalnog obrazovanja. Uloga ŠAF-a nikad nije bila edukacija budućih, profesionalnih animatora, već želja za podizanjem opće i filmske kulture polaznika.

Sudionici su od samih početaka projekta (krenuli su od Dječjeg odjela u čakovečkoj knjižnici, zahvaljujući Miri Kermek Sredanović) djeca osnovnih škola Županije međimurske s kojima se na stvaranju animiranih minijatura počinje raditi od 3. i 4. razreda, sve kroz kreativnu igru, jer voditelji smatraju da su djeca baš u tom razdoblju najspremnija za nove spoznaje. Cilj je produbljivanje strasti prema crtićima i otkrivanje tajni animacije, a na službenom je siteu ove, kako kažu, udruge kinoamatera istaknuto da se u ŠAF mogu učlaniti svi građani bez obzira na dob.

Rezultati cijele storije su, osim brojnih pregrmljenih godina, impresivni – snimljeno je preko stotinu filmova u trajanju preko 300 minuta, ŠAF-ovci su bili gosti brojnih i etabliranih svjetskih festivala animacije, članovi su ASIFE, a Edo Lukman je čest voditelj svjetskih dječjih filmskih radionica (Vermont, Annecy, Laon, Belfast, Rotterdam, Graz) kojima nastoji prenijeti čakovečka iskustva.

ŠAF svoj naglasak stavlja na djecu posebice zbog njihove svježine i kreativnosti, ali i minuciozne sposobnosti uočavanja detalja, dok je tehnička strana procesa u drugom planu, podređena ovom idejnom djelu. Koliko im je teško ili lako s produkcijom i financiranjem, ne možemo točno reći. Sudeći prema ostalim primjerima iz svjetle nam Lijepe naše, ne može im biti med i mlijeko.

Ukoliko mi dopustite nešto osobniji pristup, činjenica da je kroz ŠAF svih ovih godina aktivno djelovalo 600 učenika iz Međimurja vrlo mnogo govori o utjecaju ove udruge na život ljudi u relativno maloj sredini. Iako osim Dušana Vugrineca koji je profesionalni snimatelj ne znam za slučaj da je netko iz Čakovca ili okolice upisao Dramsku akademiju i institucionalno nastavio svoje obrazovanje, mnogi su sad već bivši ŠAF-ovci profilirali svoje umjetničke sklonosti (Jura Bedić, Krešimir Hlebec i Kristina Horvat Blažinović profesionalno se bave crtanjem i slikarstvom), u čemu je ŠAF zasigurno odigrao određenu ulogu.

Sretan rođendan i još puno crtića!