Četiri profesora i jedna Glupača

Novinarska je konferencija Zagreb filma u povodu predstavljanja četiri nove epizode Profesora Baltazara i pilot epizode Glupače, emocija radi, održana u zagrebačkoj Kinoteci u Kordunskoj ulici. Kao pozdrav s kultnim mjestom koje je nedavno vraćeno crkvi Svetog Blaža, kaže Vinko Brešan, jedan od direktora Zagreb filma, ali i spomenikom jednog velikog neuspjeha, dodala bih ja.

Devet njih direktora i autora spomenuta dva animirana projekta na stageu, desetak nas novinara u gledalištu za tu priliku pregrijane Kinoteke. Posljednja večera, šali se barba Vinko sa svog mjesta u sredini. Lijevo je sjedila ekipa Baltazara, a desno ekipa Glupače. Krenimo redom. Priča o revitalizaciji Baltazara stara je vijest, a da bi se realizirala bilo je potrebno da se na čelu Zagreb filma promijene tri upravljačke garniture, pokoji od direktora završi pod kriminalističkom obradom, i prođu gotovo tri godine od kada se ustvari dobio novac za realizaciju tih filmova (točan datum jest 06.02.2003. no oni koji među vama vjeruju u horoskope neka se ne zanose vodenjačkom inovativnošću, umjetničkom orijentacijom ili progresivnošću novorođenoga Baltazara jer to naprosto, u ovom slučaju - nije točno. Nažalost.).

Na četiri epizode Profesora Baltazara radilo je 30ak ljudi na čelu s redateljem Marijanom Lončarom, Zlatkom Bourekom kao scenografom, Nenom Lončar scenaristicom i Tomislavom Babićem, glavnim i odgovornim za glazbu. Četiri epizode nose nazive: 'Roboti na Marsu', Kaktus Hombre', 'Mali problem' i 'Sveopća praznina'. S naglaskom na posljednja dva koja zorno opisuju i osjećaj koji ostaje nakon gledanja. Tanko, rupičasto, a nije paška čipka? Zakrpano, neuredno, nekonzistentno i oh! so boring… nažalost, da, radi se o Profesoru Baltazaru.

Na upit kome bi se danas plasirao Profesor, direktor ZF-a, Albert Kapović, nije bio baš rječit i radije je pričao o teškoćama na koje se nailazi pri plasmanu proizvoda na tržište, no pritisnut izjavom da se ulaskom u skupi projekt izrade četiriju epizoda ipak treba imati na umu nekakvo tržište, ponosno se sjetio – Skandinavije! Jer tamo je zaista dobri stari Baltazar popularan do te mjere da sjeverna hemisfera nije niti svjesna činjenice da Profa dolazi s brdovitoga Balkana, oni misle da je on domaći. Na upit da je neka od domaćih tv postaja pokazala interes za otkup serijala, nisam dobila potvrdan odgovor, a izjava '…da u nedjeljnom izdanju Vjesnika ili Večernjeg lista, oprostite mi na amneziji, postoji kutak posvećen Profesoru Baltazaru i da mu to osigurava prisutnost u hrvatskoj javnosti…'  je u, ako se najpristojnije izrazim, nejasna.

Osim što će se ekipa u budućnosti posvetiti razvijanju narednih 30ak epizoda Profesora Baltazara, ponovo je spomenuta ideja razrade dugometražnog filma s Profom u glavnoj ulozi, tj najavljen je rad na zahtjevnom sinopsisu. Redatelj se još uvijek ne zna, no ime bi se moglo iskristalizirati početkom 2006.

Slučaj br.02 – Glupača. Fotografkinja Mare Milin idejna je začetnica priče o 'svakodnevnom životu jedne živčane, zbunjene, trknute' osamnaestogodišnjakinje, djevojke Glupače, kojoj bi i po opisu i po viđenome ipak odgovalo kojih pet godina manje no što ima. Redatelj šestominutnog pilota jest Daniel Šuljić, ovdje potpisan kao Daniel Kokolena. On je u uvodnoj rečenici diskretno naglasio da Glupača nije njegova autorska vizija no da se ipak potrudio oko njenog 'girl riot' stava kojeg zorno ilustrira njemu (a bogme i meni) omiljeni girl band Le Tigre. Dotični je inače i veliki glazboljubac, pače i dj.

Mada je ekipa iz redakcije mlako reagirala (pa tak je…, hmmmm) na pilot epizodu koju smo s nestrpljenjem odgledali, mišljenja sam da se radi o obećavajućem materijalu i da se može dobiti zabavna i svježa priča uz malo 'šmirglanja', na prvom mjestu scenarija (Rujana Jeger ubaci u višu, kad je bal, nek' jebal), potom spuštanja dobne granice glavne junakinje, makar poradi realnosti koju spominju autori, ali koju nameće i današnjica, a potom i tehničke strane pilota. Možda im je nedostajala mentorska ruka na špici potpisanoga Joška Marušića, koji se u cijelom tijeku rada pojavio samo na potpisivanju ugovora i nikada više? Šalimo se, naravno:)

Sav sretan što mi može 'podvaliti' nekakvu konkretnu informaciju na kojoj sam inzistirala, direktor Kapović izjavio je da je MTV Adria pokazao interes za Glupačin serijal. Poznavajući politiku 'zmije u džepu' ekipe MTV Adrije, koja je još usputno i prilično ziheraški raspoložena, ova mi se informacija učinila kao balončić od sapunice. No, s obzirom na prije izraženu nadu u 'nabrijaniju' Glupaču, realizacija ovog deala bila bi zaista dobrodošla.

Dojam polaganog micanja iz kaljuže Zagreb filma ipak nije izostao, mada bi se iz prethodnih redaka dalo zaključiti drugačije. Sama činjenica da su se tijekom presice spominjala imena autora, projekata sadašnjih i budućih, a ne imena direktora, inspektora, pokradene imovine, nepostojeće odgovornosti za stravične materijalne štete i nazadak nekoć uspješnog i prepoznatljivog Zagreb filma, govori puno.

Kako sam jutro provela u Kinoteci, popodne odgledala filmove, mislila sam ipak otići i do Kinoteke na večernju svečanu projekciju filmova i propitati bilo pozvane publike, no više puta uvjerena u poslovično diplomatsko ponašanje tog određenog kruga ljudi u kojem se nitko iskrenim mišljenjem ne želi zamjeriti kolegi/ci, odustah.