Betty Boop od pudlice do sex simbola

Tadašnji super star Fleischer studija, pas Bimbo, kao pratnju u kratkom ‘Dizzy Dishes’ (dio animiranog serijala ‘Talkartoon’ kao odgovor na Disneyeve ‘Silly Symphonies’) dobija u obliku crnog francuskog pudla. Bilo je to 09.08.1930. i taj se datum računa se kao rođendan Betty Boop!

Autoru, Grimu Natwicku, kao model za ovaj novi lik poslužila je pjevačica Helen Kane (koja ih je kasnije i tužila za krađu, no Fleischerovi advokati 'riješili' su tužbu u vlastitu korist). Ono najpoznatije nasljeđeno od Helen je svojevrsni pjesmuljak - poštapalica ‘boop-oop-a-doop’ koji je Betty često koristila. Fizički se njen lik razvijao postepeno, od ružnog pudla (kako je sam Natwick govorio) postajala je djevojka ženstvenog i sexy izgleda. Dobila je malo veću glavu u odnosu na tijelo, ukrašenu crnim rudlama i okruglim naušnicama. Bila je to posljedica prilagođavanja prvotnog oblika Betty kao pudla. Konačni se look pojavio u kratkom filmu ‘Minnie the Moocher’ (1932). Prepoznatljivi piskutavi Bettyn glas je nakon pokušaja više njih konačno dala glumica Mae Questel i to je ponovila u više od 150 filmova. Ista je Mae 'uglasila' i Popeyevu Olivu.

Betty Boop prvi je crtani lik koji ima ženska seksualna obilježja. Možda zato jer je prva žena. Do tada je postojala samo Minnie Mouse, ženka da, no žena ne! Betty je nosila minice, isticala je tanki struk i razvijena prsa. Bila je izazovna, ali je zauvijek ostala ‘čista’ teenagerka (službeno je uvijek imala 16 godina). Kako joj se mijenjao izgled, tako joj se mijenjalo i ime; od Nancy Lee, preko Nan McGrew da bi u filmu ‘Stopping the Show’ iz 1932. dobila ono po kojem je i danas poznajemo.

Prepoznatljivost crtića s Betty Boop bila je i uvijek pomno izabrana glazbena podloga kojoj su iz serije u seriju doprinosili velikani jazza, od Cab Callowaya, Luisa Armstronga, Rudyja Valeea, Dona Redmana do Ethela Mermana. Sve u svemu, bio je to crtić za odrasle, baš i ne za djecu. 

Kada je 1934. godine počelo provođenje Haysovog zakona o cenzuri (The Production Code censorship law) koji je propisivao što se u filmovima smije, a što ne prikazati, Betty Boop je dobila dužu suknju, a na košuljici je morala zakopčavati još pokoje dugme. Više nije bila izazovna sexy cura već je više izgledala kao usidjelica. Koliko god se autori trudili da serijal učine zanimljivim uvodeći nove likove (jedan od njih je bio Popeye) ništa joj nije moglo pomoći pa se Betty Boop povlači 1939. godine.

Šezdesetih godina ponovo se pojavila naša draga Betty, ali se radilo o njenim starim filmovima s tom razlikom što su sada bili u boji. Tada se još nije radilo na kompjuteru pa su Korejanci, koji su radili na bojanju, jednostavno preskakivali neke crteže da bi si olakšali rad pojednostavivši na taj način pokrete. Rezultat je bila reducirana animacija dok je original napravljen punom animacijom.

1988. godine Betty se pojavila u filmu ‘Who Framed Roger Rabbit’. Naveliko se tada pričalo da su animatori u film podmetnuli jednu sliku gole Betty koju gledaoci nisu mogli primjetiti. Kad je nakon toga film izašao na video kaseti tu su nezgodnu sliku zamijenili ‘normalnom’. Zanimljivost lika sexy lutkice je i ta što, bez obzira na nezastupljenost u aktualnoj animiranoj produkciji, 'bere' strašne pare na svim mogućim gadgetima sa svojim likom, od majica, torbica i spavaćica pa do patkica za kadu (staaašno!) i zidnih tapeta. Ujedno je i objekt fetišiziranja ravan stvarnom liku najpoznatije pin-up djevojke, imenjakinje Betty Page.

Već smo najavljivali mjuzikl inspiriran likom Betty Boop, službene stranice ove animirane zvijezde pogledajte ovdje, a na ovom linku je popis svih njenih crtića s podrobnim produkcijskim detaljima i sinopsisima.