Priča o Emmanuelli

Sylvia Kristel je rođena 1952. godine u nizozemskom gradu Utrechtu (u kojem danas sretno živi Johnny Štulić). Željela je postati učiteljica, pa je studirala engleski. No, onda joj je puko film, te je pobjegla od kuće. Prije nego što je početkom sedamdesetih počela raditi kao model, bila je tipkačica na benzinskoj postaji. Prvu ulogu je dobila 1972. godine u krimiću 'Because Of The Cats'. Uočio ju je Just Jaecklin, koji joj je 1974. dodijelio glavnu ulogu u filmu 'Emmanuelle', za koju je dobila 18 tisuća franaka.

Ako ga niste pogledali, pitajte tatu, on sigurno jest. Naime, to je bio film u kojem ste mogli vidjeti seks. A nije bio pornić. Samo u Parizu ga je pogledalo četiri milijuna ljudi, a u nekim zemljama (kao što je Španjolska) je bio zabranjen. Španjolski turistički djelatnici su i to vrijeme bili domišljati, pa su organizirali filmske izlete u Pariz, kako bi i Španjolci mogli vidjeti film. Kako je bio pravi hit, godinu kasnije snimljen je i nastavak 'Emanuelle – Garden Of The Love'. Da ne duljimo, u sedamdesetima je kao Emmanuelle snimila još dva nastavka, a u devedesetima još četiri nastavka (kao stara Emmanuelle).

Kada bismo popisali sve filmove u kojima je glumila, ubili bi vas u pojam, pa spominjemo samo tri najpoznatija 'Mata Hari' (kao Mata Hari), 'Ljubavnik Lady Chatterley' (kao Lady Constance Chatterley) i 'Peti mušketir' (kao Marija Tereza). Sada, kada znate o kome spomenuti dokumentarac govori, možemo krenuti i na njega.

Kako bi svima bilo jasno o čemu se radi, redatelj Manon de Boer je film nazvao 'Sylvia Kristel – Paris'. Tijekom druženja sa slavnom glumicom u razdoblju od studenog 2000. do lipnja 2002. godine snimao je njezine priče i sjećanja. Prilikom svakog susreta zamolio bi Sylviju da mu priča o gradovima u kojima je živjela – Parizu, Los Angelesu, Bruxellesu i Amsterdamu. Tijekom gotovo dvije godine snimanja u različitim je navratima pričala o istim gradovima.

Na prvi pogled, zbirka priča bi trebala sastaviti glumičinu biografiju. No, to nije bilo moguće, jer njen život jednostavno nije moguće staviti u okvire koherentne naracije. Manon de Boer se u konačnici odlučio za dva Sylvijina monologa o Parizu, snimljena u intervalu od jedne godine. Njene priče lutaju kroz neke od ključnih trenutaka njezinog života, tako da nam postaje bliža nego u bilo kojem filmu.

Sam Pariz opisuje rijetko – uglavnom govori o filmovima, ljubavnim vezama i o tome kako su one utjecale ne njen život. Gradovi joj predstavljaju samo koordinate za pronalaženje sjećanja. Osim što je 'Sylia Kristel – Paris' portret glumice poznate po ulozi Emmenuelle, riječ je i eksperimentalnom dokumentarcu o nemogućnosti slaganja sjećanja u biografiju.

Manon de Boer je nizozemski redatelj rođen u Kodaicanalu u Indiji 1966. godine. Obrazovanje je stekao u Rotterdamu i Amsterdamu, u karijeri je uglavnom snimao kratke filmove, zaslužan je za brojne video projekcije i instalacije. Živi i radi na relaciji Bruxelles – Amsterdam. S obzirom na ne baš impresivnu biografiju (ipak je mlad, 38 mu je godina tek), neki bi rekli da je pravo čudo da je dobio priliku raditi s legendom poput Sylvije Kristel. Vjerojatno ju nije bilo najjednostavnije dogovoriti, pogotovo na konstantne intervjue. No, njegov primjer ukazuje da ništa nije nemoguće ukoliko to stvarno želite. Pa čak i to da na kraju svi budu zadovoljni rezultatom.