Bog te pita kuda vodi ovaj put
'Road To God Knows Where' otkriva kako izgleda i što radi Nick Cave s Bad Seedsima na turneji po SADu kada NIJE na pozornici ili pred kamerama.
Iako je teško za povjerovati da itko od stalnih, ali i povremenih usera ovog sitea, ne zna tko je Nick Cave, prije nego se bacimo na skeniranje dokumentarnog filma 'Road To God Knows Where', za svaki ćemo slučaj nabaciti par elementarnih podataka o gospodinu iz Australije koji svoj kultni status u Zagrebu i Hrvatskoj drži već dobrih 15 do 20 godina.
Cave je svoju karijeru započeo davne 1978. s grupom The Boys Next Door da bi prve prave trenutke slave osjetio sa slijedećom, daleko slavnijom, žestokom grupom Birthday Party. Uslijedilo je novo poglavlje pod nazivom Nick Cave And The Bad Seeds s kojima je postao globalno poznat ponudivši svijetu svoje mračnjaštvo kroz specifičnu poeziju uz sjajnu svirku i legendarne pjesme. Tijekom gotovo 30ogodišnje karijere Cave je pisao knjige, o njemu su pisali knjige, glumio je u filmovima (čak u njih osam), o njemu su snimali filmove, pisao je glazbu za filmove (njih sedam), potpisuje i jedan scenarij, no ponajprije je odličan pjevač, vrstan skladatelj – jedinstveni umjetnik. Odličan filmski materijal.
Tako je njemački redatelj Uli M. Shüeppel 1989. godine krenuo sa svojom malom kamericom i par bliskih suradnika na američku turneju s Caveom i Bad Seedsima ne bi li zabilježio život i rad majstora na pozornici i iza nje. Uz Ulia, ekipu mu i Cavea, pred kamerom su se redali i glupirali Mick Harvey, Blixa Bargeld, Thomas Wylder, Kid Congo Powers, Roland Wolf, tour menadžer Rayner Jeson kao i gostujuća Lydia Lunch. Tako je nastao film ‘The Road to God Knows Where’ (1990) koji se početkom ove godine pojavio na duplom DVD izdanju pod etiketom Mute Records.
Uz spomenuti dokumentarac, DVD sadrži još i kratki film ‘The Song’ nastao tijekom snimanja soundtracka za film ‘Till The End of the World’ Wima Wendersa, te spot za pjesmu 'City of Refuge' montiran od kadrova snimljenih tijekom američke turneje te 1998. godine. Drugi DVD sadrži nastup uživo u legendarnom nizozemskom klubu Paradiso ('Live at Paradiso').
Crno bijeli dokumentarni film Ulia M. Shüeppela bez sumnje je zanimljiv, ali da je mogao biti kraći, mogao je. 113 minuta života na pozornici i kotačima od grada do grada razvučeno je bez prave potrebe, ali sa sjajnim momentima i iskrenim i nesvakidašnjim pogledom izbliza koji će najviše oduševiti najvjernije fanove Nicka Cavea. Tako Nikola pjevuši u busu uz akustičnu gitaru, priča gluposti, pije pivu, puši (dobro, to radi stalno – gotovo u svakom kadru), za*ebava se s ostalima iz benda… što na trenutke izgleda kao dobar provod razigranih tinejdžera.
Film izdvaja iz mase sličnih nekoliko finih 'pothvata'; za trajanja cijelog filma ne vidimo niti jednu pjesmu od početka do kraja jer je Schüeppel servirao samo one segmente života benda pred sam izlazak na pozornicu ili neposredno nakon nastupa. Osim toga, ovo je jedna od rijetkih prilika vidjeti izbliza, iz prve ruke, kako izgleda život glazbenika iza pozornice, na turneji… gomila dosadnih fanova, zamorni interviewi, obožavateljice, naporna putovanja, tupe tonske probe, problemi s lokalnim organizatorima, nacimavanje oko honorara (i oni imaju takvih problema) i to sve bez posebnog opisa ili pokazivanja prstom. Oni koji su ikada organizirali koncerte, bili na turnejama, bavili se menadžerskim poslom, bez sumnje će prepoznati sve prikazane intimne detalje rock showbiza.
Uz sve nabrojano, impresivno je vidjeti da u filmu nema niti jednog kadra gdje se itko od glavnih aktera obraća kameri ili u jednom trenutku obraća pažnju na kameru i Ulia. Nema niti naratora, dodatnih objašnjenja, posebnog uvoda – sve ogoljeno, jednostavno i sirovo kako inače i jest!
Uli M. Schueppel (rođ. 1958 u Njemačkoj) bavi se filmom od 1984. godine, te iza sebe ima nemali broj spotova, dokumentarnih filmova i međunarodnih priznanja za svoj rad. Među značajnije filmove broji 'Sid & Nancy / Ex & Pop' (1996), te 'Santos – Heroic Deeds, no one Needs' (2003). Od 2002. godine predaje dramaturgiju i režiju na Njemačkoj filmskoj i tv akademiji u Berlinu, član je Europske filmske akademije, inicirao je nagradu Digital Fiction Award na Berlinaleu za koji je prije nekoliko godina izradio tj. režirao animirani trailer koji od tada ima funkciju službene festivalske špice.
dvd paketić možete kupiti na mute.com-u
d.j.
Nema komentara.