Zidane, heroj eksperimentalnog filma
Nogomet je zaista najvažnija sporedna stvar na svijetu – inspirira čak i konceptualne umjetnike. Toliko da čak 90 minuta posvećuju besmrtnom Zidanu.
Redatelji Douglas Gordon i Philippe Parreno nisu baš tipični nogometni fanovi već više ekipa s art festivala. Bave se videom, a Gordon je poznat po projiciranju Hitchcockovog filma 'Psycho' tempom 2 sličice u sekundi ('24-Hour Psycho'). I ovdje eksperimentira s vremenom pa u klasičnom nogometnom i filmskom terminu od 90 minuta prati svog junaka – nogometnu legendu Zinedina Zidana. U travnju 2005. ekipa je u Madridu pratila ligašku utakmicu Real Madrida i Villareala i tako snimala film 'Zidane, a 21st Century Portrait'.
Portret Zidana radilo je 17 filmskih i video kamera koje u realnom vremenu prate svaki Zidanov pokret i gestu, te je za njegove obožavatelje ovo obvezna lektira.
Umjesto s arhivskim snimcima i 'mudrim' komentarima stručnjaka ili izjavama Zidana i drugih igrača (kao u prethodnom filmu o Zidanu - 'Like a Dream'), Zidane je predstavljen samo igrom, s brojnim kamerama koje ga snimaju ne samo u pokretu, skoku i driblingu već i u koncentriranom čekanju, kad prati i koordinira igru. Zidane je toliko u fokusu da, ne samo da se stalno zumiraju njegovo lice ili stopala, već se uopće ne prikazuju važni trenuci poput pucanja penala i slobodnih udaraca. Vrhunci utakmice su Zidanova asistencija za gol Ronalda te – iznenađenje – crveni karton Zidanu zbog prekršaja no jedini komentar cijele utakmice su posebno dizajnirani titlovi sa Zidanovim izjavama koje autori povremeno puštaju.
Film nalikuje nekom naturalističnom mjuziklu, gdje gledamo igru pokreta uz atmosferičnu glazbu Mogwaija. Osim što koriste rock soundtrack, redatelji čestio isključe sve zvukove i puste samo zvuk udaranja lopte i trčanja igrača, te kontrastiraju tišinu i urlike 80000 navijača. Slika je mračna i zrnata, za što je zaslužan snimatelj Darius Khondji ('Sedam'), a sve montira Herve Schneid ('Amelie'), s kojim je Khondji zajedno radio i na 'Delicatessenu'.
Ipak, neki kritičari primjećuju da sveprisutna kamera ima i svoj kontraefekt, baš kao i u reality showu, Zidane je uhvaćen i u svim banalnostima igre. Kad nema lopte u blizini, igrači šeću u krug i pljuju po terenu, dijalozi su svedeni na kratka dovikivanja i oni koji nisu nogometni fanovi neće baš shvatiti kako je ta igra 'prava umjetnost'.
Film je predstavljen na festivalima u Cannesu i Torontu i kreće i u svjetsku kino distribuciju. S obzirom na popularnost glavnog junaka, ne bi nas trebalo čuditi i ako počnu prikazivati film na najprirodnijoj lokaciji – stadionima, i to onim opremljenim velikim videozidovima, što bi doista bila avangardna lokacija za prikazivanje eksperimentalnog arta, ali i bolja solucija od paljenja bengalki unutar kina.
One koje zanima još, a ne mogu, jadni, više pratiti Zidanove nastupe, upućujemo na službeni francuski site 'Zidane, un portrait du 21st siecle' s brojnim trailerima iz filma.
Nema komentara.