Izabran je najbolji europski dokumentarac
Nagradu Prix Arte za najbolji dox EFA je dodijelila filmu Philipa Gröninga 'Die Grosse Stille' o strogom redovničkom životu u samostanu Grande Chartreuse.
Prix Arte, nagrada za najbolji dokumentarni film koju dodijeljuje Europska filmska akademija u suradnji s tv kanalom Arte ove je godine otišla Philipu Gröningu za 'Die Grosse Stille' ('Into Great Silence') koji prati život i svakodnevicu redovnika u samostanu.
120minutni dokumentarac sniman je u kartuzijanskom samostanu Grande Chartreuse u francuskim Alpama i ujedno je prvi film koji je snimljen unutar zidina utvrde u kojoj žive i djeluju Kartuzijanci – najstroži i najzatvoreniji red rimokatoličke Crkve. Prati svakodnevicu redovnika koji su svoje živote posvetili kontaktima s božanstvom u najčišćoj formi – molitvi i kontemplaciji, a čije se dnevne rutine temelje na pravilima čija se starost mjeri u stotinama godina.
Film je nastajao tokom 2002. i 2003. s budžetom od 700 000 eura, a snimljen je digitalnom, 35 mm kamerom i Super Osmicom i to bez dijaloga, komentara i dodataka. Jedina zvučna podloga su molitve i pjesme samostanskih redovnika koje se izmjenjuju s dugim periodima tišine stvarajući filmski ritam koji i samim gledateljima omogućuje kontemplaciju.
Die Grosse Stille, r. Philip Gröning
Gröning je film zamislio još 1984., a zeleno svjetlo za ulazak u samostan dobio je tek 1999, kad mu je strogi samostanski Prior odobrio snimanje u trajanju od 4 mjeseca. Za to vrijeme redatelj je živio u samici, hranio se i radio kao i ostali redovnici. Uprava samostana nije postavila nikakve uvjete, osim da u filmu ne bude umjetne rasvjete, dodatne muzike ni komentara, što je Gröningu savršeno odgovaralo jer je davne 1984. svoj dokumentarac baš tako i zamislio.
EFA-in žiri u kojem su sjedili bugarska redateljica i producentica Adela Peeva, njemački redatelj Thomas Riedelsheimer i poljska producentica Dorota Roszkowska jednoglasno je dodijelio nagradu dvosatnom Gröningovom filmu nazvavši ga kontemplativnim kontrapunktom užurbanom modernitetu, a ništa manju dozu ushićenja nije pokazao ni novinar Spiegela koji je film nazvao senzacionalnim, ili pak kritičar Varietya koji ga je nahvalio prozvavši ga poetskim esejem o sporom ritmu života.
Philip Gröning (r. 1969.) prije no što je 1982. upisao Munchensku filmsku školu, studirao je medicinu i psihologiju, a dosad je snimio dva igrana filma; dramu 'L' Amour, l'argent, l'amour' iz 2000, i 'The Terrorists' koja mu je u Locarnu 1992. donijela brončanog Leoparda, dva dokumentarca: 'The Last Picture Taken' (1983.) i 'Victims. Witnesses' (1993.), te dva kratka filma 'The Swimmers' (1983) i 'Stachoviack!' (1988.)
Nema komentara.