Hod po žici smrti

Philippe Petit je 7. kolovoza 1974. razapeo kabel između dva WTC tornja u New Yorku i s osmijehom počeo hodati po njemu. Koristio se šipkom od 8 metara za održavanje ravnoteže, a na žici je ostao 45 minuta, sve dok policija nije zaprijetila da će poslati helikopter, zbog čega je Petit sišao da izbjegne još veću opasnost. Postao je pravi junak New Yorka, koji je čak s naslovnica novina skinuo Nixona i njegovu ostavku. 

'Man on Wire' je film o toj akciji i Philippeu Petitu, koji je režirao britanski redatelj James Marsh. Dokumentarac je osvojio nagradu žirija i publike na Sundanceu 2008., a naši gledatelji ga uskoro mogu vidjeti i na Motovunu. Poput filma 'Dodirnuti vrh', i ovaj film je dokudrama u kojoj se koriste glumci kako bi rekonstruirali neke ključne scene, no najzanimljivije su arhivske snimke Petita i njegove družine.

'Man on Wire', r: James Marsh, trailer

Petitu je cijelo vrijeme pomagao tim u kojem su bili njegova cura Annie i mnogi prijatelji. Ekipa je u zgradu WTO-a koja se tada tek gradila prokrijumčarila kabel težak gotovo tonu, noževe, luk, strijelu i ostalu opremu koja će im poslužiti za akciju. O onima koji su bili zaduženi za kabel ovisio je Petitov život. Sada se tek vidi koliko je Petit riskirao - jedan od novih ljudi na kabelu priznao je za film da je pušio travu cijeli dan i bilo mu je teško koncentrirati se. Sam Petit je dugo proučavao tornjeve, analizirao vjetrove koji pušu između njih i naučio sve ostalo što je trebao znati  prije rizične akcije.

Neki kritičari već nazivaju film najboljim umjetničkim djelom o 11. rujnu, iako film ne spominje taj događaj, redatelj Marsh izjavio je da nije želio opteretiti predivnu priču s tom ružnoćom. Amerikancima je teško suočiti se s filmom o sada već legendarnim Tornjevima, a da se ne prisjete nezaboravnog 11. rujna. Čak je i trenutni kino-hit 'Vitez tame' pun aluzija na kobni 11.09. - teror sije strah među stanovnike velegrada, a u borbi protiv napadača napadača koristi se ilegalno prisluškivanje i mučenje zatvorenika.

Iako uništeni Tornjevi nisu bili voljeni, sada svakome nedostaju pa mnogi Amerikanci i na ovaj film reagiraju s velikom nostalgijom. Zanimljivo je da je baš Petit svojom akcijom skrenuo pažnju na Tornjeve i pobudio simpatije ljudi za antipatičnu građevinu koju su smatrali izgrađenom i konstruiranom isključivo za praktične razloge, bez neke estetske vrijednosti. Petit je hodao pored mnogih građevina, po žici koja je spajala most u Sydneyu, po kabelu uz sportsku dvoranu u Louisiani i, naravno, po žici spojenoj za Eiffelov toranj.

Petit je inače Francuz, pa neki svrstavaju njegove izjave i djela u egzistencijalističku poetiku. Kada on kaže da je 'smrt blizu' i da 'život treba živjeti na rubu', onda to nije banalna patetika, nego istinsko iskustvo. Još uvijek ga Njujorčani i svi ostali radoznalci često pitaju zašto je to učinio, a Petit obično nema odgovora. Ili samo odgovori da, 'kada vidi tri naranče, žonglira; a kada vidi dva tornja, hoda'.