Prevelika jutarnja erekcija

Michael Winterbottomov film 'Nine Songs' premijerno je prikazan u Cannesu, ljubav prikazana isključivo kroz prizmu pravog, neglumljenog seksa uvrijedila je nemali broj njuški.

Kieran O'Brien i Margo Stilley glavni su glumci u 'Nine Songs', filmu kojeg lako možemo nazvati i eksperimentom. Sniman je bez scenarija s budžetom od 180 000$, a redateljeva je želja bila prikazati jednu ljubavnu vezu kroz seks. A upravo u tom grmu leži zec - sve su scene seksa neglumljene, nema prikrivanja niti maskiranja, gledatelji koji su bili pripremljeni na eksplicitan prikaz vođenja ljubavi ipak su pomalo šokirani izlazili iz dvorane iznenađeni tolikom 'otvorenošću'.

Pa to je porno film! Kako za koga naravno, koju će oznaku dobiti film ovisi o cenzorima u različitim državama. Ono što je nekome porno, drugome je art, a trećem erotski triler.  Kieran O'Brien, glavni glumac, surađivao je s redateljm na '24 Hour Party People' i 'Cracker', u Cannesu se pojavio bez partnerice koja po vlastitoj želji nije u najavnoj, ali jeste na odjavnoj špici filma. Margo Stilley nije profesionalna glumica, u Americi je još uvijek studentica te je tim činom htjela zaštiti svoju privatnost. Kao..

Prozvan seksualno najeksplicitnijim britanskim filmom ikada, još uvijek nije dobio oznaku za prikazivanje, a nema niti distributera. Cenzorski odbor odlučiti će da li je prikaz opravdan ili ne, a najveći problem zasigurno će predstavljati fellatio i ejakulacija. Redatelj je mišljenja da se te scene uvijek mogu izbaciti, što bi bilo potpuno suprotno razlogu zbog kojeg je počeo snimati film: isključiva namjera prikaza ljubavi kroz čin koji se uvijek na filmu zaobilazi. Neminovno mi se nameće se pitanje smisla ovog filma. Vidjet ćemo.

U zadnjih je nekoliko godina redovna praksa europskih festivala da svaki od njih dio pažnje dobije i zbog pokoje frontalne golotinje, penetracije, silovanja ili erekcije. Penis u erekciji debitirao je u mainstream filmu 1999. Radi se o alatki porno glumca, majstora anala, Rocca Siffredija, a film je 'Romance' redateljice Catherine Breillat. U UK nije cenzuriran, a za video izdanje mu je amputirana jedna sekunda.

Godina kasnije, 2000., francuski 'Baise Moi' redateljice Virginie Despentes s dvije ženske protagonistice od kojih je jedna bivša porno glumica, također je obilovao scenama seksa koje ne ostavljaju prostor zamišljanju i kao takve se nisu dobro provele pod naletom cenzorskih škara: UK - nitko ispod 18 godina, a Australci su ga zabranili.

Godina kasnije, 2001., Patrice Chereau isporučio je 'Intimacy', snimljen prema Kureishijevoj knjizi, u UK  je dobio zabranu za malce ispod 18, ali sakaćen nije. Iste godine prikazan je i 'Piano Teacher' Michaela Hanekea s Isabelle Huppert koja upražnjava svoje sm fantazije. Publika na Cannes film festivalu bila je zgrožena, a porota je nagradila Isabellino glumačko umijeće.

Dvije godine kasnije, 2002., u Cannesu se opet napuštala dvorana, a nekima je zatrebala i medicinska pomoć. Glavni je krivac Gaspar Noe s filmom 'Irreversible', ponajprije zbog devetominutne scene analnog silovanja (kamera se nije niti mrdnula cijelo vrijeme), ali i zbog načina na koji je manipulirao zvukom i svjetlom. Noe, za razliku od Winterbottoma, nije htio pristati na ikakvo kraćenje ne želeći ispaštati zbog nekoga tko se ne želi suočiti s problemom silovanja.

Koliko buke oko nečega s čime živimo cijeli život već tisućljećima.