Sergej Trifunović - preko vode do slobode

'Ubistvo s predoumišljajem' (1995), 'Stršljen' (1998), 'Bure baruta' (1998), 'Munje' (2001), 'Treći kanal od sunca' (2001), 'Ko čeka dočeka' (2002), 'Kad porastem biću kengur' (2004)  te 'Someone Else's America' (1995), 'Savior' (1998), 'Lovers' (1999), '3 a.m.' (2001), 'Profesionalac' (2003)… sve te filmove veže jedna glumačka ličnost – Sergej Trifunović, bez pretjerivanja najpopularniji srpski glumac današnjice, nebrojeno puta proglašavan 'najseksepilnijim Srbinom a i šire', velikog glumačkog talenta i energije.

Laskavo, za jednog 31-godišnjaka. Rođen je u Mostaru, u Bosni i Hercegovini, fizički, duhovno i glumački se afirmirao u Beogradu, a kako osoba njegovog kalibra treba mjesta, zraka i prilika, Sergej je trenutno u New Yorku, čeka radnu vizu. Jer mu je dopizilo '...čekati proljeće u Beogradu i da bude popularniji od vlastitog presjednika.'

S glumcem koji polako, ali sigurno osvaja simpatije i pohvale svjetske publike, sjedili smo na kavi jednog vrućeg dana u predgrađu New Yorka, Sohu, u jednom od rijetkih kafića u kojima se pije kava iz šalica i ispred kojih se može pušiti. Našavši se na suludom mjestu posve izolirani od nametnutih teritorijalnih ograničenja, kao da je u pozadini svirala jazz verzija pjesme 'This is not America', pomalo nostalgični i opijeni njujorškom atmosferom i bez obveznog rekvizita za vođenje interviewa – diktafona, Sergej je zapalio svoju American Spirit cigaretu, uz obavezni espresso, i počeo odgovarati na naša stereoptipna pitanja o karijeri, ratu, podjeli uloga, razlikama, projektima, nezgodama na setovima, o pogrešnim dojmovima i pretpostavkama....

Kao netko tko nema što skrivati od javnosti, u New Yorku ostaje do daljnjeg u vječitoj borbi s papirologijom, očekujući radnu vizu. U međuvremenu, snima filmove, svaki dan vježba po par sati, skoro svake nedjelje igra nogomet u Astoriji s ljudima iz bivše Jugoslavije, čeka svaki tjedan svog Meksikanca da mu pokupi prljavi veš, svaki dan si odsvira nešto na gitari samo za svoju dušu...
 
Na pitanje o prekretnici u svojoj karijeri nam odgovara da misli da do nje još nije došlo, da bi to vrlo vjerojatno bilo kad bi mu Spielberg ponudio suradnju. Sve što se do sada događalo, događalo se vrlo sponatano i lančano. Tako je prije par godina, točnije 1995., završio na ovom mjestu snimajući 'Someone Else's America' redatelja Gorana Paskaljevića. Od tada ga New York privlači kao grad intezivnog života i potencijalnih mogućnosti, ali i grad odricanja. Da bi mogao ostati tamo, mora čekati radnu vizu, jer bez nje ne bi mogao ponovno u SAD. To je prokletstvo rata na prostorima bivše Jugoslavije.

Na pitanje o ratu odgovara da je već puno puta u javnosti to komentirao, New York smatra svojevrsnim bijegom od tih utega, a kada se susretne sa svojim prijateljima iz Astorije, možda i konstantno podsjećanje, ali zdravije prirode... Jedno od ružnijih iskustva bila mu je podjela uloga u Tanovićevoj 'Ničijoj zemlji' gdje je trebao glumiti Srbina i baš zbog toga ostao je bez uloge. Smatra da je taj film mogao dobiti na težini da su se uloge podijelile prema nacionalnostima u scenariju.

Pristup glumi i radu na ulozi ne mistificira, smatra da je važnije od bilo koje glumačke metode dobro pročitati scenarij i onda to funkcionira na način 'isturiš nogu i kažeš istinu!', a ja dodajem: ' Sergej, to se zove talent!'.
 
Rad na 'Ubistvu s predoumišljajem', 'Kad porastem biću kengur' i 'Munjama' ističe kao najzanimljiviji i najzabavniji. Među snimanjima u bivšoj Jugoslaviji i Americi ne postoji puno razlika, osim one najveće, a ta je novac. Što se vidi na svakoj etapi snimanja filma. Što se tiče profesionalizma, on je na jednakom nivou u bilo kojem slučaju ako se ozbiljno radi. Ozbiljno raditi ne pretpostavlja isključivost onih  smiješnih situacija na svakom setu, poput one u kojoj se našao kada je snimao 'Saviora' u Antonijevićevoj režiji s Dennisom Quaidom, kada je, ne znajući voziti auto, srušio skoro pola napravljenih kulisa, krenuvši umjesto naprijed, u rikverc.

Nevjerojatna je i njegova zaluđenost Tom Waitsom. Jednom je čuo da će se pojaviti na nekom tulumu te je ponio njegov CD da mu ga potpiše. Poput dječaka se cijelu večer okretao ne bi li ga ugledao, i na njegovo razočarenje, legenda Waits se nije ni pojavio. 

Ono što možda, dakle potencijalno, slijedi je suradnja s Rajkom Grlićem, film po Tomićevoj priči 'Ništa nas ne može iznenaditi', ako im odobre sredstva... Pri kraju je i produkcija filma 'Pogled s Ajfelovog tornja' u kojem ima manju ulogu. Glavnu ulogu tumači Branislav Trifunović, 26-ogodišnji mlađi brat. Hrvati bi Trifunovića uskoro mogli gledati u najnovijem njegovom filmu  'Kad porastem biću kengur', omnibus komediji o jednoj beogradskoj noći.

Nakon 'easy talka', Sergej se zaputio prema svojoj solo gajbi, a ja sam mu, priznajem, malo zavidjela na ostanku u začudnom i nikad dosadnom New Yorku.

Popričala Ivana Karačonji