Fadil Hadžić (1922.-2011.)

Satiričko kazalište Kerempuh izvijestilo je da je danas u 89. godini života u Zagrebu iznenada preminuo Fadil Hadžić. Većina ga pamti kao autora kazališnih komedija, no riječ je i o jednom od najznačajnijih hrvatskih redatelja i scenarista koji je zaslužan i za osnivanje Festivala igranog filma u Puli. Rodio se 1922. u Bileći, a diplomirao je slikarstvo u Zagrebu.

'Abeceda straha', isječak.

Početkom pedesetih osnovao je i vodio Duga-film koje je bilo prvo poduzeće za proizvodnju animiranih filmova u nas, od 1952. je bio direktor Zora-filma, a jedan je i od utemeljitelja Festivala igranog filma u Puli. Na filmu je debitirao 1961., kada je režirao dokumentarni film 'Zemlja sa pet kontinenata' te 'Abecedu straha', napeti triler o pokretu otpora u okupiranom Zagrebu. Nakon toga je uslijedila crna komedija 'Da li je umro dobar čovjek?' (1962.) te ratni akcijski film 'Desant na Drvar' (1963.). Za film 'Službeni položaj' (1964.) nagrađen je Velikom Zlatnom Arenom na Pulskom festivalu.

Tim filmom započeo je Hadžićev ciklus filmova društveno-kritičkog karaktera, među kojima su bili i 'Protest' (1967.), 'Lov na jelene' (1972.), 'Ambasador' (1984.) i 'Novinar' (1979.) za kojeg je dobio Zlatnu arenu za režiju. Filmski leksikon je konstatirao da se Hadžić  'u većini igranih filmova oslanja na obrasce klasične naracije, ali očituje i znatne utjecaje modernizma pa u 'Protestu' kombinira više pripovjednih perspektiva, a sam film pokazuje srodnost sa crnim valom', dok 'melodrama 'Tri sata za ljubav' (1968) očituje utjecaj francuskog novog vala.'

'Desant na Drvar', trailer.

Karijera mu je od početka bila usko vezana uz kazalište, 1950. je osnovao i vodio Kerempuhovo vedro kazalište, koje je od 1951. preimenovano u Gradsko kazalište Komedija. Dramsku karijeru započeo je komadom 'Dosadna komedija' 1952. godine, a bio je aktivan do posljednjeg dana života, te mu je krajem prošle godine praizvedeno posljednje, 60. djelo, komedija 'Prevaranti'. Bio je jedan od utemeljitelja kazališta Kerempuh kojime je ravnao dvadeset godina, te je 1976. pokrenuo i kazališni festival Dani satire. Bio je i urednik i pokretač više novina (Vjesnik u srijedu, Telegram, Oko), te autor nekoliko romana, knjiga i humorističnih putopisa, a sredinom sedamdesetih se intenzivno bavio i slikarstvom.

Snimao je i u zadnjem desetljeću života ('Doktor ludosti', 'Zapamtite Vukovar'), iako više nije postizao uspjehe kod publike i kritike. Ipak, kritičari su u zadnje vrijeme revalorizirali njegov opus i pohvalili njegove brojne žanrovske radove. Bio je u najužem izboru za dobivanje kritičarske nagrade Oktavijan za životno djelo, ali je ona otišla u ruke montažerki Radojki Tanhofer koja je inače često surađivala s Hadžićem u raznim njegovim filmovima. U svakom slučaju, Hadžićevim brojnim djelima na području filma i hrvatske kulture teško bi i bilo naći dostojnu nagradu.