Ivo Škrabalo (1934.-2011.)
Preminuo je svestrani velikan koji je radio kao publicist, povjesničar, scenarist, redatelj, dramaturg, predavač, političar i filmski kritičar.
Ove nedjelje je u Zagrebu nakon duge i teške bolesti preminuo Ivo Škrabalo, hrvatski političar i filmski djelatnik. Pokušat ćemo ukratko dati pregled njegove karijere, što je vrlo težak zadatak jer je riječ o čovjeku koji se uspješno bavio brojnim djelatnostima, a film i politika bili su njegova velika strast.
Škrabalo je rođen 19.02.1934. u Somboru u Srbiji, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Od 1952. živio je u Zagrebu, gdje je na Pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1957., a stupanj magistra prava stekao je 1957. Na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je filmsku režiju, a u mladosti je i glumio u filmovima ('Ponedjeljak ili utorak'). Bio je dramaturg u Zagreb filmu (1958. – 1962.) i Jadran filmu (1964. – 1967.). Od 1969. obavljao je dužnost savjetnika za repertoar u Croatia filmu, te se pamti da je erotskim filmovima (koji su se tada distribuirali po domaćim kinima!) davao kreativne naslove kao što su: 'Njoj se mili u svili', 'Hopa-cupa u krevetu' i 'Šefica zna znanje'.
Režirao je nekoliko kratkometražnih filmova ('Velika porodica', 'Vodič kroz Trst', 'Slamarke divojke'), a za scenarij i tekst filma redatelja Mladena Jurana 'Živuće fotografije – slike iz prošlosti filma u Hrvatskoj' (1983.) nagrađen je Zlatnom medaljom 'Beograd' na Festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu 1983. Od 1986. je na Akademiji dramskih umjetnosti radio kao predavač kolegija scenarija i povijesti hrvatskoga filma, a od 1992. bio je u statusu izvanrednog profesora.
Škrabalo je surađivao i na izradi scenarija za 'Tko pjeva, zlo ne misli'.
Bio je vrlo plodan filmski kritičar i publicist, koji je objavljivao kritike i članke u većem broju listova i časopisa u Zagrebu i Beogradu, a za vrijeme Hrvatskog proljeća radio je u kultnom Hrvatskom tjedniku. Surađivao je na izradi domaće Filmske enciklopedije, a još za vrijeme Jugoslavije napisao je i vrlo važnu knjigu o povijesti hrvatskog filma 'Između publike i države: povijest hrvatske kinematografije 1896 – 1980'. Knjiga je u novije vrijeme doživjela dopunjeno izdanje kao '101 godina filma u Hrvatskoj: pregled povijesti hrvatske kinematografije 1896 – 1997', a prije par godina objavljeno je i skraćeno izdanje: 'Hrvatska filmska povijest ukratko (1896-2006)'. Objavio je i 'Dvanaest filmskih portreta: mali hrvatski filmski panoptikum' u kojima je predstavio brojne domaće filmske djelatnike.
Politički se aktivirao 1990-ih, te je u hrvatskom Sabora proveo nekoliko mandata kao zastupnik HSLS-a i LIBRA-e, a bio je i potpredsjednik liberalne, demokratske i reformatorske grupe u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Za vrijeme Domovinskog rata je u Vladi narodnog jedinstva bio doministar kulture za međunarodnu suradnju, a za vrijeme 'zagrebačke krize' ga je Gradska skupština izabrala za gradonačelnika Zagreba, ali je predsjednik Tuđman odbio potvrditi njegov izbor. Bio je i član Vijeća HRT-a i predsjednik Nadzornog odbora zagrebačkih Kinematografa.
Škrabalo je u ratnom razdoblju 1991.-1993. bio direktor Festivala igranog filma u Puli, a od 1993. do 1995. bio je predsjednik Hrvatskog društva filmskih kritičara. Na njegovu inicijativu pokrenuti su Dani hrvatskog filma i glavni filmološki časopis Hrvatski filmski ljetopis, a to su samo neka od njegovih brojnih velikih djela zbog kojih će i Ivo Škrabalo ostati zabilježen u povijesti.
Nema komentara.