Vučje vrijeme
Ovo je tekst o 'Vučjim vremenima', reprezentativnom primjeru cinema veritea – 'Le Temps du Loup' austrijskog redatelja Michalea Hanekea.
Odmah na početku upozorenje – u filmu se psuje, a i uistinu se kolju životinje, pa ako vam to smeta, ne gledajte film. Tekst možete pročitati - nećemo ni psovati, ni klati.
Naslov filma je preuzet iz drevne njemačke poeme, u kojoj se opisuje vrijeme neposredno prije smaka svijeta. Ipak, dok priča bajku o bezimenom zapadnom društvu u kojem je tradicionalna 'civilizacija' doživjela kolaps, Haneke se distancira od klasičnih filmova katastrofe i pirotehničkog spektakla koji donose.
Umjesto toga, fokusira se na traumatiziranu majku Anne (koju glumi Isabell Huppert), njeno dvoje djece (Lucas Biscombe i Anaïs Demoustier) i njihove napore da prežive na selu, bez struje i vode. Naime, zli lopov joj ubija muža i otima kombi pun namirnica, pa obitelj obilazi susjedne kuće tražeći pomoć, ali ih svi odbijaju. Nedugo poslije se susreću s grupom preživjelih koji su se organizirali pod vodstvom Koslowskom (glumi ga Olivier Gourmet), kojeg neki drže da je jedan od 36 'pravednih proroka'.
Film karakteriziraju Hanekeove tipično precizne kompozicije, od kojih se posebno ističe tama koja naglašava osjećaje otuđenosti i straha. Jedna od najdojmljivijih scena je ona u kojem Annein sin Benny nestaje u noći, njegova Eva sestra ga traži, a jedino što razbija tamu je vatra koja je u stopu prati. Ipak, film ne uspijeva ispuniti osnovno obećanje, a nudi i jako malo dramaturških varijacija. A vizija života se utapa u predvidljivosti – ljudi postaju ksenofobični, poprimaju značajke plemenskog ponašanja i ekstremističkih religioznih vjerovanja, a zakon preživljavanja osigurava dominantnu ulogu muškaraca i potpunu marginalizaciju žena.
Ipak, za razliku od njegovih proteklih filmova, poput recimo posljednjeg 'Le Pianiste' (u kojem se pozabavio seksualnim životima bečkih klasika Schumanna i Schuberta i njihovih odnosa s učenicima) ili 'Funny Games', u kojima gledateljima ne preostaje ništa drugo nego gledati ultranasilne filmove i preuzeti odgovornost za uživanje u njima, 'Vučje vrijeme' je više impresionistički i deskriptivan film, koji ostavlja više slobode gledateljima u procjenjivanju situacija. A kako se glavna tema – nehumanost – sve više izlazi na vidjelo, počinjemo shvaćati vlastite uloge u noćnoj mori.
Mogli bismo vam pričati i o radnji i o dojmovima koje je film ostavio, ali tada bi jedini potencijalni učinak ovog teksta bio ograničavanje vaše percepcije i doživljaja filma. A to, ukoliko se film kojim slučajem nađe u programu Kinoteke ili Tuškanca, ni u kom slučaju ne bismo htjeli.
521