Novi film Matthewa Barneya
Američki je umjetnik svoje prstiće umiješao u gotovo sve forme umjetničkog izražavanja. Nakon 'Cremastera' u 'Of Mud a Blade' se pozabavio vizijom kreativnog procesa.
Ovim bi nas radom Matthew Barney mogao približiti svojoj viziji kreativnog procesa, što je saznanje uvijek zanimljivo nama štovateljima umjetničkog izričaja, a posebno u slučaju dotičnog newyorčanina. Zbog što bolje argumetiranosti i elaboracije procesa, Barney je zaronio u srce Afro-Brazilske kulture i isproducirao 60minutni uradak, koji se svrstava u kategoriju 'art', pod nazivom 'De Lama Lamina' ('Of Mud a Blade').
'De Lama Lamina' premijerno je prikazan prošlog mjeseca u Sao Paulu na otvorenju Biennialea – najveće svjetske izložbe suvremene umjetnosti. Film je djelomično dokumentarac, a djelomično fikcija i prati plovilo koje je izradio sam Barney za karnevalsku svečanost u Savadoru u Bahii, kuturnom središtu brazilske afričke kulture koja svoje korijene ima u robovskoj kulturi.
Na plovilu se nalazi ogromni traktor koji se koristi za prevoz tereta u teško prohodnim šumama, a u ovom uratku prenosi iščupano veliko stablo. Dva su glumca: jedan na stablu i jedan na traktoru, a simboliziraju bogove iz politeističe afrobrazilske religije – candomble. Dakle, u igri su standardni 'protivnici', priroda i tehnologija.
Zašto je odabrao candomble kao nositeljicu ove 'meditacije o kreativnom procesu', Barney je objasnio u mejl intervjuu Reutersu: 'Candomble je katalizator za pronalaženje načina izražavanja vjere u prirodu i njenu ravnotežu, a velika joj je prednost što kroz njenu prizmu možeš sagledati današnji svijet, a da se ne osjećaš bespomoćno.'
Moram priznati da objašnjenje kod mene ima jasno zeleno svjetlo jer je tema takva da se lako, čak i u fazi najave filma, može zapasti u tako nam poznatu 'art patetiku', 'neumitnost vremena' itd, itd... U nadi da će nekome tko posjeduje moć odabira pasti na pamet prikazati nam ovaj uradak u okviru svog programa, mi strpljivo čekamo.
Zvučno podlogu ovom lamentu kreatvnom procesu neće dati njegova životna družica Bjork, mada bi mogla – nitko u to ne sumnja, već Arto Lindsay, glazbenik/umjetnik koji živi u New Yorku, ali je rođen u Brazilu. Poznat je po zanimljivoj fuziji naizgled nespojivih stilova, tijekom 80'ih je bio tata mata manhattanske scene, često je producirao za Laurie Anderson i Davida Byrnea, surađivao je i s, mojoj generaciji bližim, Dj Spookijem, a bavi se i zvučnim instalacijama.
Jedno od najpoznatijih Barneyevih uradaka zasigurno je pet filmova koji zajedno sačinjavaju ciklus 'Cremaster' - vizualno impresivan, nazvan po mišiću koji podiže testise, ovisno o temperaturi, strahu ili nekom drugom vanjskom podražaju, a izmješano kroz autobiografsku, povijesnu i mitološku pozadinu, govori o spolu, moći, ritualima i mnogim drugim 'velikim' temama. A seks i varijacije fizičkog najčešći su elementi kojima se poigrava i u svojim ostalim formama izražavanja.
Veliki i poštovanja vrijedni kužatori moderne umjetnosti (što god oni pod tim podrazumjevali) ocijenili su da je 'De Lama Lamina' potpuno novi korak u opusu Mathewa Barneya, a osjećaj pri gledanju istoga 'vrlo uzbuđujućim'.
Nema komentara.