Halo i Silent Hill u pohodu na film

Halo i Silent Hill igre su koje svaki gamer ne samo zna, nego ponekad i sanja. U tim mokrim snovima puške pucaju malo brže i preciznije, a protivnici padaju efektnije i krvavije. Samo ima jedan veliki 'ali' u cijeloj toj priči: većina gamerske populacije nisu  pubertetlije koji kriomice bdiju pred ekranima u obiteljskoj radnoj sobi već ljudi koji rade, piju, puše i komade ruše. Dakle gameri stare, ali ne prestaju igrati igre.

Filmska industrija to, podjednako kao i gamerska, vrlo dobro zna. Primjer od kojeg se kreće u sagledavanju te lukrativne simbioze dviju superuspješnih industrija zabave jesu filmovi 'Alien' i 'Predator'. Filmovi, pa igra, pa film. Nekoliko naslova, nekoliko stotina zarađenih milijuna dolara, no istodobno i nekoliko poštenih promašaja. Upravo posljednji iz niza 'Alien protiv Predatora' u filmskome smislu nije pružio ništa doli razočaranje. Svejedno, kad se zbroji utržak, uopće nema sumnje da je to sasvim solidan biznis: 170 milijunčića zarađenih u cijelome svijetu.

Dva naslova koji su nas i potakli na zastajkivanje u ovom svijetu bastarda, mješanaca i dvoglavih čudovišta možda će učiniti korak više od samo kopiranja igre na film zbog gotovo nedvojbene zarade. Činjenica da se za ekranizaciju kompjuterskih (i konzolnih, naravno) igara počinju angažirati scenaristi iz gornjeg razreda filma govori već sama za sebe. Igra Halo, inače jedna od najuspješnijih igara svih vremena, s prodanih gotovo nevjerojatnih 13 milijuna kopija, uskoro će preseliti i na filmsko platno.

Čovjek zadužen za scenarij je, vjerovali ili ne, Alex Garland. Podjednako poznat u književnom (Žal, Teserakt) i filmskome miljeu (Žal, 28 dana kasnije) ovaj britanski pisac pokušat će ono što mnogima nije uspjelo: snimiti film koji neće biti proizvod za specifičnu target skupinu, za gamere. Za ne gamere gledati gamerski film i nije neka fora: bum tras, drž nedaj i tako 90ak minuta... Čisto mučenje. Gamerima film nastao po igri i nije toliko mrzak koliko se pretpostavlja: u kina se dolazi ne samo zbog bezuvjetne zabave, već i zbog prepoznavanja i ponovnog otkrivanja detalja koje su već susreli. Gameri ni ne misle da će film biti bolji od igre; na kraju krajeva to je za njih i nemoguće.

Silent Hill još je jedan pokušaj kvalitativnog pomirenja filma i igre. Scenarist za taj posao jest Roger Avary, čovjek koji je surađivao s Quentinom Tarantinom na 'Reservoir Dogsima', 'True Romance' i 'Pulp Fictionu'. Film koji ga u potpunosti definira je posve njegov (i scenarij i režija) 'Killing Zoe'. Navedeni naslovi bude optimistični plamen u našim gamersko – filmofilskim srcima, a za one koji se ne vole previše družiti s tipkovnicom, mišem, monitorom i čudovištima ispred svog virtualnog nišana, ponudit ćemo tek po par rečenica o svakoj igri (filmu).

Halo: u rukama našeg junaka sudbina je cijeloga ljudskog roda. Zli potivnici su gadni, genocidni vanzemaljci. Silent Hill: u želji za spasom svojeg umirućeg djeteta žena odlazi u napušteni Silent Hill, grad usred paralelne stvarnosti krvožednih demona. Svaka informacija više graniči sa spoilerom.

U igrama je bilo krvavo, atraktivno i predobro: za film želimo samo malo pameti, ma koliko to paradoksalno u ovakvom tematskom okruženju zvučalo...

Naslovna fotografija: Silent Hill - rapsodija piksela...