Lijepi Serge Karaule ili Intervju s Tonijem Gojanovićem

Međunarodna produkcija, dakle, uz sudjelovanje Austrije, Engleske i Francuske, prvi put (kao što se neminovno voli isticati) nakon raspada SFRJ vrijedno udružuje snage filmskih radnika s područja Hrvatske, Makedonije, Srbije, Slovenije i Bosne i Hercegovine, nasmiješeno ispostavlja filmski projekt 'Karaula' koji se u posljednje vrijeme, na nekim inim mjestima diljem svih tih država, nešto učestalo tajno projicira.

Ne volimo tajnovitost, osim ako ne dolazi iz srednje Amerike, ali znamo sinopsis filma, kao i tematiku koju Tomić teži obraditi u njegovom predlošku, romanu 'Ništa nas ne smije iznenaditi'. Stoga, podsjetimo se, karaule bijahu izdvojene, pogranične, vojne utvrde sa svrhom patroliranja (karauliranja) nadležnog područja uz granicu ilitiga - jugoslavenski rangeri imaju najljepše žene (Rajko Norris ne spava, on čeka).

Filmska radnja pak ove karaule JNA je smještena na albansko-makedonskoj granici, anno domini 1987., a svoj tijek započinje zapletom preuzetim iz komedije situacije kad tamošnji poručnik saznaje da je zaražen sifilisom, te ne bi li prikrio tu činjenicu od žene, proglašava trotjedno izvanredno stanje (toliko je, naime, vremena potrebno da se izliječi) uzrokovano dojavom o 'grupisanju Albanaca'. Komedija situacije potom usporenim, kaubojskim ritmom prerasta u komedije karaktera i naravi s neočekivanim grand finaleom totalnog masakra;- no, ništa nas ne smije iznenaditi!

Strogo produkcijski gledano film je sniman na autentičnim lokacijama u Bitoli i u nacionalnom parku Galičica, iznad Ohridskog jezera. Korištene su tri kamere, 35-ica, scenarij potpisuju Ante Tomić i Rajko Grlić, ujedno i redatelj, Grlićev asistent je Igor Mirković (hm, je'l to on birao hitove epohe?), glavni producent Ademir Kenović, kamera - Slobodan Trninić, glazba – Goran Bregović, montaža - Andrija Zafranović…

I evo nas kod famozne glumačke podjele čiji nam je član i bio povodom intervjua: Toni Gojanović, mladi Šibenčanin koji igra glavnu mušku ulogu, svoju debitantsku, apsolvent glume na zagrebačkoj ADU koju upisuje ak.god. 2001/2002. '...mlađani Toni ima ulogu prilično angažovanog .ebaća, da se tako izrazim, ima čak i šanse da se posle ovog filma ubaci u produkcije onih balkano - pseudo - latino novela, ako mu zafali filmskih uloga, ima potencijala za slamanje devojačkih srca..', slikovito ga je opisala beogradska kolegica.

Uz njega nastupaju miljenik beogradske publike, a i šire Sergej Trifunović, potom nešto iskusniji mačori Emir Hadžihafisbegović i Bogdan Diklić, mmm makedonska glumica Verica Nedevska i spešl gest apirjns baj Halid Bešlić, u krupnom planu, naravno (ako ne izrežu iz montaže do službenog prikazivanja – ma, neće). Za intro pametnome dosta, počastimo se radije možebitnom, budućom, ekranskom zvijezdom: Toni Skromni!!!!

Poput cijelog projekta koji je bio iznimno zahtjevan produkcijski, i sami su castingsi bili neumoljivo dugotrajni i iscrpljujući (Grlić je poznata cjepidlaka) – obuhvaćali su sve zemlje sudionice, a za tvoju ulogu nema tko se nije natjecao, od onih poznatih nam glumaca, do nepoznatih, poput tebe. Što je objektivno presudilo, po tvom mišljenju?
Kada odabire glumca svaki redatelj unaprijed zna što traži. Ja sam samo bio najbliže onome kako je Rajko zamišljao Sinišu.

Grlić je izjavio da si na casting došao 'krajnje mrzovoljan' i pitao Igora čime se on (Rajko) to bavi i je li već snimio neki film. Zatim si mu rekao da se ti zapravo i ne želiš baviti glumom. Simpatična priča. Kako sad na tu epizodu gledaš?
S jednim velikim i zadovoljnim osmijehom.

Grlić te ipak tri puta vraćao? Kako je ta procedura izgledala?
Rajko ne dijeli teško samo glumačke uloge, već i svakog člana ekipe pažljivo odabire. Ja tada nisam imao nikakvog iskustva pred kamerom i bio sam na trećoj godini akademije. Ušao je u veliki rizik uzevši mene da igram glavnu ulogu. Nikad se ne zna kako će se mladi glumac snaći i nositi ne samo s ulogom, već i sa svom odgovornošću, stresom i svim onim nesvakidašnjim uvjetima koji vladaju na filmskom setu.

Osam mjeseci si radio na svojoj ulozi. Koju je metodologiju rada redatelj koristio i kako si na nju uzvraćao? Jeste li se uspjeli 'usuglasiti'?
Ne bih rekao da sam svih osam mjeseci proveo radeći na ulozi, ali taj vremenski period značio je puno u razvijanju svijesti o tome što me čeka i dao mi priliku da se psihički pripremim. U tom me je razdoblju Rajko bolje upoznao i shvatio kako funkcioniram kao glumac i kao osoba.

Glavni glumački partner ti je medijska zvijezda Sergej Trifunović koji igra tvog najboljeg prijatelja. Je li bilo rivalstva između vas dvojice? Onog muškog (privatnog) i jasno, glumačkog (poslovnog)?
Sergej ima toliko iskustva pred kamerama i dobro zna da gluma nije samačka disciplina, već da je scena samo onoliko dobra koliko su dobri svi glumci koji ju čine. Puno mi je pomogao, naročito za glumačkih proba.

Igraš s iskusnim glumačkim imenima. Smatraš li to pozitivnim debitantskim iskustvima, ili si ponekad priželjkivao sebi po statusu ravnopravne partnere?
Dok s nekim glumiš ne razmišljaš o njegovom statusu i ne smije te sputavati strahopoštovanje. Te stvari mogu samo omesti glumca, ako ih ne izbaci iz svijesti dok radi. Partneri u sceni moraju biti ravnopravni, a njihovi odnosi onakvi kakve zahtijeva uloga. Naravno da gore navedeno privatno osjećam prema kolegama s kojima sam radio. Bila je velika škola raditi sa i učiti od Emira Hadžihafisbegovića, Sergeja Trifunovića, Verice Nedeske i Bogdana Diklića.

Tko, dakle, dobiva 'Malenu' izvan filma?
U ovom slučaju to je njezin suprug.

Na koji način si se pripremao za snimanje, samostalno i s partnerima i koji je to bio presudan trenutak u kojem si osjetio ulogu kao svoju? Kad si 'ubo'?
Radio sam na jeziku, proveo neko vrijeme u bolnici po raznim odjelima… Svi smo prošli ubrzanu vojnu obuku, ophođenje s oružjem, pravila službe itd. Svi glumci su došli mjesec dana prije snimanja na Ohrid na glumačke probe. Bilo je to prvih dana snimanja u Bitoli. Sjećam se da je Rajko nakon jednog 'kupljenog' kadra došao k meni i rekao: 'Došao nam je Siniša'.

Film se referira na jedan konkretni glazbeni milje druge polovice 80ih – Idoli, Partbrejkersi, Električni orgazam… Je li to glazba na kojoj si i ti odrastao i kakvu je ulogu imala pri građenju tvog lika s obzirom da u filmu gradi jednu specifičnu dramaturšku liniju backgrounda pojedinih karaktera, ali i autorov komentar situacije odsluženja vojnog roka u JNA?
Ja sam ipak odrastao uz neku drugu glazbu. Dobri bendovi nose u svojim pjesmama duh vremena u kojem nastaju tako da mi je ta glazba pomogla da dobijem odmak od svog osobnog ukusa i približim se karakteru Siniše.

A Halid Bešlić?
Malo je malo dana.....

• A jesi li pročitao roman? I jesi li uopće upoznat s književnom radom Ante Tomića?
/bez odgovora/
• I konačno, jesi li sad pogledao neke Grlićeve filmove? Nabroji tri!
/bez odgovora/
• I, hoćeš li se onda nastaviti baviti glumom?
/bez odgovora/

Do službene projekcije, zdravo nam ostajte…

Popričala Irena Čurik