Kazalište, draga? A što igra, dragi?

Zhang Yimou potpisao je ugovor o režiranju opere 'The First Emperor' za uglednu njujoršku Metropolitan Operu. Kao što ime i govori, priča govori o prvom kineskom caru Qin Shi Huangu koji je ujedinio državu 3. st.p.n.e. i počeo graditi Kineski zid, ali je zbog svoje tiranije izgubio vlast.

Ako vam se lik čini poznatim - i treba biti, naime Yimou se opet bavi carem o kojem je bilo riječ i u njegovom klasiku 'Heroj', a i Chen Kaige snimio je sličan 'The Emperor and the Assassin'. Planirano je bar pet do šest predstava u New Yorku, počevši od 21.prosinca ove godine, a glavna uloga dodijeljena je tenoru Placidu Domingu. Libreto za operu će raditi kineski skladatelj Tan Dun koji je 2000. osvojio Oscara za glazbu 'Tigra i zmaja'. 

Yimou je priznao da poznaje operu onako kako i stranci razumiju pekinšku operu - vole je, ali je ne razumiju. Skromni Yimou ipak se bolje razumije u operu - već je 1998. u pekinškom Zabranjenom gradu postavio 'Turandot' Giacoma Puccinija u stilu tradicionalne pekinške opere sa Zubinom Mehtom kao dirigentom. A to i nije tako čudno kao što bi se neznalicama učinilo - naime, Kinezi već stoljećima njeguju tradiciju vlastite opere. Jedini problem je bio u tome što se za vrijeme najcrnjeg doba komunizma ta tradicija nemilosrdno zatirala: i opera i film i svi ti 'buržujski' umjetnici stavljani su na crne liste.

Tako je i Yimou bilo vrlo teško započeti karijeru u komunističkoj Kini. Otac mu je bio časnik u antikomunističkoj vojsci, a dio obitelji je emigrirao ili optužen za špijunažu. Izbačen iz škole, poslan je na rad na selu i u tvornici tekstila. Navodno je prvu kameru kupio s novcem kojeg je dobio davajući vlastitu krv te tako imamo i doslovni primjer autora koji krvari za svoju umjetnost. 1978. je primljen na filmsku akademiju, ali odbijen zbog starosti (27 godina) pa tek 1982. počinje studirati u klasi tzv. Pete generacije kineskih autora u kojoj će biti još i redatelj Chen Kaige ('Zakletva') za kojega će Yimou raditi kao direktor fotografije.

Debitirao je filmom 'Red Sorghum' (1987) koji je odmah osvojio berlinskog Zlatnog medvjeda, a slijedili su art hitovi 'Judou' (1989) and 'Raise the Red Lantern' (1991). Često se sukobljavao s kineskom cenzurom koja je zabranjivala njegove filmove u domovini, a ometala je i distribuciju filmova u svijetu. Prekretnica u karijeri mu je snimanje 'borilačkih filmova', koje su vrlo uspješan azijatski brand. 'Heroj'(2002) i 'Kuća letećih bodeža' (2004) rasturaju i publiku i kritiku, Yimou pokazuje da ima dara za koreografiju borbi, koje nisu tako krvave, ali su vizualno dojmljive. Dok su mu neki zamjerali da je izdao umjetnost, drugi primjećuju da ju je samo proširio i na prezreni žanr. Kao što je i Hollywood davno snimao raskošne mjuzikle, tako i Yimou snima povijesne filmove i legende u kojima oslikava, uglazbljuje i koreografira događaje tako da današnjim Holivuđanima samo cure sline.

Očito je zato dobio i ponudu koja se ne može odbiti, te isprobava svoj talent i u kazalištu a da se Kina otvara i za svoje uspješne 'disidente' pokazuje i to da je država unajmila Yimoua da snima propagandni spot za Olimpijadu u Pekingu.

Yimou je poznat i po suradnji s glumicom Gong Li, koja je glumila u njegovih prvih sedam filmova,  bio je dugo s njom u vezi, ali se ona 1995. udala za biznismena. Yimou je otkrio još jednu veliku žensku zvijezdu - Zhang Ziyi, koja je s Yimouom radila i u 'Heroju' i u 'Kući letećih bodeža', a obje glumice, kao i Yimou, postaju sve popularnije na Zapadu. Nakon što pokore filmsku industriju, očekujemo da osvoje i kazališne daske. Pošto viđamo sve više azijskih filmova na kino repertoaru, ne treba se čuditi ako uskoro vidimo i kinesku operu u HNK, a vas smo već informirali tko bi mogao biti trendy redatelj.