Bambi u porno kinu

Kad nekome kažete da idete na film u Kustošiju, dobit ćete puno zanimljivih savjeta od ljudi koji nikad tamo nisu bili o tome kako sjesti na stolac, a ne zalijepiti se, kako predvidjeti mlaz bijele tečnosti lansiran u vašem smjeru, a ne okrenuti se, te naznaka o tome kako se od tamo nećete vratiti isti ili uopće živi. Sve su to, naravno, gluposti.

Kad uđete u kino koje izvana izgleda kao vatrogasni dom za ženidbu mladih iz obližnjih zagrebačkih sela, prvo što će vas oboriti s nogu je ambijent jer je na ulasku u samo kino smješten pitoreskni kafić koji izgleda više kao dekor za neki spot za Goldfrapp, nego kao intro za zagrebačku javnu drkaonu. Za jednim stolom sjedi ekipa koja za pornografiju izgleda zainteresirano kao vegetarijanac za svinjsku koljenicu, te igra belu, dok u kutu sjedi kustošijanska legenda Tošo, bivša zvijezda Knjazove mjenjačnice koji, kaže, ne gleda porniće, jer je davno već odslužio svoje, pa iz prikrajka meditirajući priziva ljeto kad žene oblače haljine. U zaleđu birca stoji lutka vještice s metlom koja je zaostala tamo još od zadnjeg fašnika, a na zidu visi preparirana glava preminulog Tošinog jarca. Zidove predvorja je zakupnica kafića, entuzijastična gđa. Dubravka Som, koja drži konce kvartovskog društvenog života u svojim rukama, fenomenalno oslikala likom Bambija i brvnare koja podsjeća na kućicu iz Ivice i Marice, pa cijeli hodnik izgleda kao ulaz u neku fensi waldorfsku igraonicu.

Za kartu od dvadeset kuna možete si priuštiti puna dva sata najžešće akcije koja u Kustošiju stiže iz Zauder filma, najjače porno producentske kuće na našim prostorima, iako baš nitko u kinu ne ostaje puna dva sata, osim spavača, koji se na udobna kožna sjedala odlaze odmoriti od napornog obiteljskog života. A pustolovine nesumnjivo darovitog detektiva koji traži ubojicu pokazujući komad žrtvina nokta napaljenim manikerkama koje se bave ugradnjom istih, teško da bi zadržao publiku duže od tri filmska vrhunca, koliko ih je nagurano u petnaest minuta trake.

U kino, kaže nam voditelj programa Hrvoje koji je tamo već trideset godina, žene baš i ne dolaze, a dnevno dođe 3 do pet posjetitelja po projekciji, dakle najviše deset ukupno, što i nije neka garancija za održivi razvoj porno projekcija. Film na kojem se vaša novinarka zatekla, Woodmanova 'Terapija seksom', jedan je iz iznimno cijenjenog ciklusa iz studija 'Private' koji potpisuje uspjehe poput 'Maid to be Laid' i 'Masturbatrix', a na projekciji su uz dotičnu, na pristojnoj udaljenosti, sjedila tri penzionera kod kojih je ona, zadojena pričama o rijekama stanovite tekućine koje se tamo prolijevaju, svim silama nastojala zabilježiti pokrete ruku, nogu i inih ekstremiteta. Uzalud, penzići su sjedili zaleđeni kao iguane, a kad je jedan od njih obrisao zamagljene naočale, u dvorani je konačno registrirana neka akcija. Ako se odlučite nagraditi odlaskom u Kustošiju, filmove ćete gledati na VHS-u, jer kino nema DVD projektor.

Voditelju programa, koji nije htio pričati ni o čemu vezanom za kino, osim faktografije i povijesti, jer direktor, ujedno i vlasnik, gosp. Hercigonja, zbog loših iskustava s novinarima to ne odobrava, oči su zasjale na spomen starih dobrih dana filmskog centra, kad je tamo počeo raditi kao mladi voditelj foto tečaja. Iz njegove nadahnute priče saznajemo nešto o onoj legendarnoj Kustošiji prije no što je ona postala isklučivo porno kino, dakle prije devedesetih.

Filmski centar 'Zapad' u koji spada Kustošija, zajedno s kino dvoranom Stenjevec (bivše Jedinstvo), domom kulture Donje Vrapče i domom kulture Podsused u privredni registar Okružnog suda upisan je davne 1979, kad se filmski centar 'Zapad' osamostalio od OOUR-a kino pogon 'Zapad' koje je postojalo u okviru Narodnog Sveučilišta tamo negdje od šezdesetih. U turbulentnoj povijesti, vremena O.O.U.R-a, privatizacije devedesetih D.D, i na kraju D.O.O, što je i danas, filmski centar 'Zapad' pamti i živahnije dane. Bilo je tu svega, kaže nam voditelj, osnovna je djelatnost uvijek bila kinoprikazivačka, ali organizirale su se projekcije za škole, radile usluge reklamne djelatnosti za najveće jugoslovenske firme.

U najsjajnije doba, osamdesetih, u Kustošiji su uz projekcije hit filmova bile organizirane i vrlo žive tribine na kojima su svoje kritičarske mačete brusili i Nenad Polimac, Ivan Starčević, Živorad Tomić, Dražen Ilinčić, ali gostovali i režiseri poput Veljka Bulajića i Petra Krelje. I tada se znao zavrtiti, uz špic filmove i crtiće, i pokoji erotski, ali to nije bila primarna djelatnost. Tada su erotski filmovi bili većinom vrlo kvalitetni, danski, a iznimnu posjećenost dugovali su obližnjim kasarnama iz kojih su se vikendom u Kustošiju slijevale horde vojnika u potrazi za akcijom.

Nasušni erotski program, sjeća se čika Hrvoje, nudilo je i kino Lika, u kojem je prikazan i prvi hard core pornić na ovim prostorima, 'Strasti' Chucka Vincenta u ljeto 1986, Kozara (bivši Apolo), te Kosmaj (danas Grič). Tih godina, zajedno s nastankom porno kino kulture, nastala su i neka pravila ponašanja na projekcijama. Jedno od nepisanih, ali u to doba dosta poštovanih pravila je i ono o izbjegavanju zadnjih redova za sve one koji ne misle vaditi alat, ili se malo intimnije družiti s ostatkom auditorija. Revije erotskih filmova u Vatrogasnoj 1 često su bile dopunjavane projekcijama kung fu spektakala, Japanac Toshiro Mifune je bio općepriznati stanovnik toga kvarta, a riječi poput 'shaolin' ili 'katana' uz neke švedske i danske riječi službeni dio kustošijanskog slenga.

Danas na umirućim porno projekcijama utočište od hladnoće nalaze poneki gejevi u krizi, ali, saznajemo od nekoliko dobro informiranih predstavnika, vrlo rijetko i samo u krajnjoj nuždi. Ekipa iz kafića želi se riješiti 'lošeg' glasa po kojem je Kustošija poznata, a gđa Som ističe: 'Dosta nam je priča o pornićima. Ovdje se organiziraju priredbe za prvašiće iz OŠ Kustošija, festival kajkavske popevke Kaj Kustošija na kojem je gostovala i Tereza Kesovija, turniri u beli i pikadu, maskenbali, a u kino, u kojem nikad nije bilo ekscesa, dolaze i studenti s dramske akademije snimati filmove, pa zašto onda svi pišu samo o seksu?'

I mi se pitamo isto, ali ne možemo se otrgnuti iz pesimističnih predviđanja o tome kako bi jedan tako uvrnut i arty prostor mogao uskoro završiti kao još jedno od Konzumovih prigradskih skladišta.