15. DHF, igrani film, 2. dio

Kratko, jasno i nepretenciozno nasuprot dužem alternativnom i nerazumljivom. Tako bi se na kraju svega mogao sumirati sadržaj ostatka igrane sekcije 15. DHF-a. Evo dojmova...

'Sretan put Nedime' (naslovna), prvi igrani film Riječanina i slovenskog studenta Marka Šantića prikazan je u srijedu nakon teškog poslijeratnog bluesa 'Stolac za ljuljanje' Damira Čučića (pročitaj interview). Možda je upravo to razlog zbog kojeg je Šantićev film, unatoč 'teškoj' temi i kratkom trajanju djelovao osvježavajuće. Radnja Šantićevih trinaest minuta odvija se na slovenskoj granici. Ličilac Amir vodi teško bolesnog brata Nedima iz Austrije kući u Bosnu. Nedimu je rak toliko metastazirao da neće dočekati sutra, a Amir daje sve od sebe da ispuni zadnju bratovu želju: da umre u Bosni (ili bar na putu prema Bosni). Policajac na slovenskoj granici se baš okomio na njih, a Nedim nema vizu za Sloveniju. Amir preklinje policajca, moli ga da zanemari formalnosti i pusti čovjeka koji umire, no policajcu su zakoni važniji od ljudskosti...

Petar Orešković, apsolvent na ADU čiji je kratki film 'Kraj igre' nagrađen na GoEast festivalu u Wiesbadenu, a igrani 'Buket' prikazan u utoračkoj konkurenciji predstavio se još jednim nijemim filmom. 'U jednom trenutku', za koji je redatelj napisao i scenarij, duhovita je i obuhvatna woodyallenovska analiza jednog slučajnog pogleda dvoje ljudi i onog što bi taj pogled mogao značiti, do čega bi mogao dovesti te različitih načina na koje ga protagonisti doživljavaju, i sve to u samo četiri minute. Wow! Slično je djelovao i trominutni film 'Usamljenost' Marka Rukavine nastao prema scenariju Gorana Vrbanića o slučajnom susretu dvojice osamljenih muškaraca i nehajnom dodiru na klupi koji završava kobno po jednog od njih.

Wiesbadenska slavljenica Ivona Juka se u igranoj konkurenciji predstavila kratkim filmom 'Montaža - Razglednica iz Hrvatske' koji je nastao na radionici Europske filmske akademije, a predstavljen je na dodjeli Europskih filmskih nagrada u Berlinu 2005. Redateljica i scenaristica, montažer Vlado Gojun i snimatelj Mario Oljača u tri minute pokazali su sve mogućnosti i dovitljivost kojom ponekad može obilovati izrazito kratka razglednička forma. Uglavnom, stvarnost je nekad montirana lošije od filma, a granice su otvorene. Opet smo gledali genijalca Luku Petrušića ('Buket') u glavnoj ulozi. Zadnji film prikazan u igranoj konkurenciji bio je 'Čekanje do javljanja operatera' Nikoline Barić, studentice na ADU. Nepretenciozna desetminutna priča o djelatnici u call centru (odlična Nina Kaić)koja se nesretno zaljubljuje u kolegu nasmijala je publiku i pokazala da od mlade redateljice dosta možemo očekivati u budućnosti.

S nestrpljenjem smo čekali projekciju jednosatnog igranog filma 'Ne pitaj kako' redatelja i scenarista Lukasa Nole koji je rađen za HRT. Radnja se vrti oko mladog bračnog para Saifa (Enes Vejzović)i Ive (Bojana Gregorić) koji unatoč stalnim pokušajima ne uspijevaju dobiti dijete. S druge strane, Zorica (Barbara Nola)i Draka (Leon Lučev) su narkomanski par kojem uvijek fali love za drogu, ali zato imaju bebu viška. Evo što smo zapamtili: treš citati romantičnih holivudskih blockbustera (u patetičnim mjuzikl segmentima o bračnom paru koji želi bebu), Barbara Nola i Leon Lučev kao heroinski par (iako više izgledaju kao manekeni namuljani blatom, nego kao ljudi s dna), nogometni moćnik (Ivo Gregurević) s dvije izblajhane prenemaguše (Ana Begić, Barbara Prpić), kriminalni dvojac (Dražen Kuhn i Janko Rakoš) koji šverca bebu kupljenu od narkomanskog para u Italiju, dvojica playstation freakova, jurnjava na autocesti i na kraju, katapultirana beba. Sve to zašiveno u 1 sat, koliko film traje. 'Pokušao sam u jednom kratkom periodu od 50 minuta napraviti kompletan presjek mraka hrvatske tendencije ili hrvatske zbilje, a vodio sam se idejom holivudskog božićnog filma koji uvijek ima sretni svršetak', izjavio je Nola za službeni festivalski bilten. Nismo sigurni je li Nola baš uspio presjeći hrvatsku zbilju, ali izmamio je poneki osmjeh iz publike, a i to je nešto.

Film koji je zasigurno imao najbolju promociju (plakati, promo knjižice) na ovogodišnjim Danima su 'Planktoni' Zdravka Mustaća, Zadranina poniklog iz splitske škole alternativnog filma i trostrukog dobitnika Oktavijana s DHF-a ('Bouquet',1996, 'Ludar',1999, 'Nigredo', 2001). S obzirom da nismo uspjeli sami shvatiti o čemu se radi, poslužit ćemo se izvatkom sadržaja iz kataloga: 'Dvoje mladih autističnih ljudi (Nina Violić, Livio Badurina), prolazeći različitim životnim situacijama pokušavaju ostvariti normalan ljudski kontakt. U nadrealnom sukobu dobra i zla, njihova igra približavanja završava tragično'. U Mustaćevu filmu nije jasno po čemu bi gledatelj išta zaključio o autističnosti protagonista s obzirom da se radnja odvija na pustari negdje na Jadranu pa se ne vidi u odnosu na što su oni to autisti), a niti o sukobu dobra i zla. Ali s obzirom da je film za sufinanciranje dodijelilo vijeće za alternativni film, možda je bolje stvar prepustiti analizi alternativnih mozgova. Ipak, film obiluje izvrsnim kadrovima i apsurdom na granici komičnog, a Nina Violić, Marijan Crtalić, Ðorđe Jandrić i Livio Badurina pokazuju respektabilno glumačko umijeće.

U skupinu alternativnih filmova, dakle filmova koje ne shvaćamo upada i 'Torsia' Jakše Borića Rađena prema scenariju Borića i Emila Matešića. Glavni lik je uvjeren da je u bolnici nad njime izvedena rutinska operacija, no ubrzo se pokazuje da mu je kralješnica zamijenjena glatkim rebrastim implantatom. Citiramo sadržaj iz kataloga DHF-a: 'Torsia' koristi motiv kralješnice kao simbol borbe za osobnost u sistemu u kojem je individua dovedena u položaj izmanipuliranog potrošača. Ovo je priča o porazu u toj borbi'. Ponovno nam ništa nije jasno. Tko je tu konzument, tko je izmanipuliran? Kako da zaključimo o tome da je protagonist trošio ili troši ideološka dobra. Ili, naprosto moramo vjerovati redatelju na riječ radi se o tome i točka. Cijeli sadržaj trebao bi glasiti ovako: Čovjeku u nekoj klinici rade nešto s kralješnicom. Anđa Marić šeće dva psa, Boris Miholjević je Dr Zlo, a tu su i vampiri, aveti i spodobe koje slave otkriće i upotrebu implantata kojim mogu manipulirati čovjekovim tijelom. Sve u svemu, film obiluje profesionalno snimljenim kadrovima, odličnom scenografijom i respektabilnom glumom Emila Matešića, a seciranje opet prepuštamo filmskoj alternativi.