Kino i kokice postaju kino i kil' pečenog?!?

Nekada davno, ljudi su u kinu očekivali samo jednu stvar: projekciju filmova. I dok fini svijet u kazalištu nije tolerirao ni žvakanje, komercijalna kina punila su tinejdžeri koji su dobru zabavu u kinima povezivali i s raznovrsnim grickanjem, pijuckanjem, ljubakanjem.. Uskoro su pohlepni prikazivači počeli masovno prodavati junk food koji se brzo pripremi i još brže proda, a popcorn je postao i dio pop kulture, čak se i u komunističkoj Jugoslaviji udomaćio običaj kokica i kikirikija u kinu.

Dolaskom multipleksa kod nas, upoznali smo uz čari kokica i egzotične nachose, a ljubazni vlasnici kina probušili su i rupe u sjedalima za piće koje očekuju da kupimo kod njih. Ipak, novo vrijeme nudi i nove generacije – klinci sve više gledaju TV, DivX-e i konzultiraju internet pa prikazivači moraju zrelijoj populaciji (srednja dob, obiteljski i poslovni ljudi) ponuditi nešto novo za gledati, a bogme i za pojesti.

Tako se u Americi stari multipleksi obnavljaju tako da proširuju ponudu hrane i postaju kina – restorani. Neka kina ipak nisu dovoljno preuređena pa je teško čitati meni kada se svjetla ugase (da li se čuje 'Konobar! Što je to za desert?' za vrijeme 'Schindlerove liste'?), dok ostala kina imaju diskretna svjetla za čitanje i/ili velike, šarene i flourescentne menije. Odabrani obrok poslužuje se na 'šankovima' ispred sjedala ili na pokretnim stolićima (sličnim onima u vlakovima). Izbor hrane nije kao u pravom restoranu (nema prostora za pravu gozbu), ali je puno veći nego u klasičnom, 'dijetnom' kinu. Tako filmove možete pratiti grickajući pizzu (postoji i prigodna, nazvana The Godfather), hamburgere, sendviče te raznovrsne salate, plodove mora i tjesteninu.

Omiljeni desert su svakako sladoledi, a za osvježenje, uz uobičajene čajeve, shakeove i Red Bull, imamo i elegantniji izbor pa tako večeru možete zaliti vinom domaće i strane proizvodnje (preporučujemo Chardonnay u Hollywood East Cinema Grillu). Amerikanci osobito preferiraju margaritu kao finije piće, a za ljude iz naroda tu je i pivo vulgaris. Nadamo se samo da filmofili znaju naći mjeru u piću i da oni koji su nezadovoljni filmom (a koji su se u prošlosti gađali kokicama) ne koriste boce za izražavanje svog mišljenja. Ili se ipak nadamo da koriste...?

Avanturistima koji bi u budućnosti radili nešto slično u Hrvatskoj toplo preporučujemo da meni prilagode lokalnom ukusu i u ponudu uvrste domaće specijalitete kao što su ćevapi s lukom, hladna piva, zagorske štrukle, janjetinu s ražnja za vip sjedalice... a film, pa koga još film zanima...?????