Robert Altman, počivao u miru

Robert Altman, jedan od najoriginalnijih američkih redatelja, umro je jučer u bolnici u Los Angelesu. Točan uzrok smrti još nije potvrđen, no godine su vjerojatno učinile svoje. Iako, da je živ, ovakvo mu objašnjenje ne bi bilo po volji jer mu starost i zdravstveni problemi nikada nisu predstavljali prepreku da se bavi onim što voli – snimanjem filmova. Čak je 10 godina tajio da ima transplantirano srce jer ga je bilo strah da ga nitko zbog toga više ne bi zaposlio. 'Postoji svojevrsna stigma oko transplantacija, a toliko nas ima', izjavio je na zadnjoj dodjeli Oscara.

Altman je snimio jedan od kvalitativno najraznovrsnijih opusa. U svojih 50ak godina karijere (prvi je film snimio s 30 godina), radio je na televiziji i na filmu, a snimao je remek-djela ('Nashville') i pretenciozna smeća ('Dr. T i njegove žene'). No, o mrtvima sve najbolje pa se prisjetimo nekih filmova kojima je zadužio sedmu umjetnost.

Crni humor i kritički odnos prema društvenoj stvarnosti obilježili su njegov prvi uspjeh, ratnu satiru 'M.A.S.H.' koja mu 1970. donosi Zlatnu palmu. Tijekom 70ih snimio je nekoliko revizionističkih filmova (npr. 'Kockar i bludnica', 1971 i 'Lopovi poput nas', 1974), no najveći uspjeh postiže 1975. 'Nashvilleom', u kojem do savršenstva dovodi svoj karakterističan 'short-cuts' redateljski stil i tako postaje jednim od vodećih redatelja novog Hollywooda. U 'Nashvilleu' je radio bez scenarija i knjige snimanja, ostavljajući glumcima maksimalnu slobodu u kreiranju likova. A kako film govori o natjecanju u folk-glazbi, svaki je glumac osmislio pjesmu koju njegov lik pjeva u filmu, što je donijelo Oscara Keithu Carradineu za pjesmu 'I`m Easy'.

I dok su 80e mračno razdoblje njegove karijere (npr. 'Popeye' se pokazao neuspješnim kod publike i kritike), 90ih se vraća na velika vrata svojim 'Igračem', crnohumornom satirom na filmsku industriju (za koju dobiva nagradu za režiju u Cannesu 1992). 'Kratkim rezovima', nastalima prema pričama Raymonda Carvera, ponovno oduševljava svjetsku kritiku i publiku (Zlatni lav u Veneciji), a posljednji zaista veliki film - 'Gosford Park' (2001) donosi mu Zlatni globus za režiju. Njegov posljednji 'A Prairie Home Companion' željno iščekujemo na platnima naših kina.

Pet puta nominiran za Oscara, nikada ga nije dobio. Akademija ga je zato odlučila nagraditi počasnom nagradom, u zadnji tren. No, zanimljiva je primjedba jednog našeg kritičara koji je rekao da su Altman i Akademija imali svojevrstan love & hate odnos. Altmanu su trebale nominacije radi bolje reklame, a Akademija je s Altmanom dobivala 'arty-farty prestiž'.  
     
Bilo kako bilo, Altman je, nakon Borowczyka i Nykvista, još jedno veliko ime koje nas je napustilo ove godine. Ali nema razloga za tugu jer sva su trojica iza sebe ostavila velik broj radova u kojima možemo retrospektivno uživati. Ako nam u međuvremenu ne pozatvaraju sva kina.