Bessonomanija u Hrvata

Danima prije no što je stigao iz domaćih ste medija saznali sve o apartmanu u kojem će spavati, hrani kojom će ga nutkati, zabrani pušenja i konzumiranja alkohola u njegovoj blizini i ine svima prijeko potrebne, i naravno, bitne informacije.

O njegovim se filmovima tih dana, kao uostalom ni na prigodnoj press konferenciji, nije pričalo puno, a o knjigama na čijem je potpisivanju u Algoritmu stvorio Coelha dostojnu gužvu – nimalo.

Fotoreporterima su ostavljeni kratki slotovi vremena za blicanje, a onda su zamoljeni da napuste prostoriju, o osobnim se stvarima nikako nije smjelo pričati, kao uostalom ni o svoj sili sudskih tužbi koje je su podignute protiv njega ili ih je pak on sam podigao protiv drugih. Uključujući i tri najfriškije: 50.000 vrijednu pranicu koju je izgubio protiv magazina Brazil,  jer ga je isti nazvao kompilatorom, a ne filmašem; pa onda proces koji je izgubio sudeći se s prvim redateljem Yamakasija zbog svojih diktatorskih metoda i konačno protiv njega odbačene optužbe zbog pogiblje kaskadera na setu filma Taxi 2.

No, evo što jesmo saznali.

Hrvati Bessona pomalo doživljavaju svojim. Zašto?

Luc Besson: Kao mali, s roditeljima koji su bili ronioci, proveo sam u Poreču pet ljeta. To je bio najljepši dio mog života, tijekom kojeg sam više vremena provodio u moru nego na kopnu. No, nažalost, sve što mi je od vašeg jezika ostalo u glavi je rečenica 'Molim mlijeko'. Dobro, i 'Plava laguna'. Poreč je bio čist i netaknut, pa se zato danas valjda bojim vratiti ondje da ne bih pokvario uspomene. Bojim se da ste betonizirali obalu, kao što se to dogodilo u južnoj Francuskoj. Međutim, otkad sam došao svi me uvjeravaju da se nije puno toga promijenilo, pa ću možda ipak doći.

Poznaje li onda Besson hrvatski film?

Luc Besson: Nažalost ne. No, Cannes je izvrsna prilika da se promovirate. To je festival na kojem moramo biti zahvalni jer svake godine nudi priliku za susret filmaša i filmova iz cijelog svijeta.

(Ovdje mu je bilo malo besmisleno objašnjavati kako je prošla naša lanjska promocija na istom, pa smo krenuli dalje)

Kad smo već kod Cannesa, američki ili europski film?

LB: Uvijek europski. Za razliku od Amerikanaca, mi europski filmaši filmove radimo prije svega za sebe, ne za druge. Najvažnije je da se film sviđa meni i mirno ću spavati ako drugima ne bude tako dobar. Američka je kinematografija toliko velika i jaka da su ljudi skloni sve dobro proglašavati njezinom kopijom. A postojalo je vrijeme, u pedesetima, kad je europski film bio neusporedivo veći i jači. Ipak, čini mi se da se i odnos snaga između njih u poslijednje vrijeme mijenja i da nacionalne kinematografije sve više jačaju. Ja volim raditi s Amerikancima, ali ne i za njih. I ne kao oni. Primjerice 'Peti element' za kojeg mi često spočitavaju da je amerikaniziran, po mom je mišljenju baš anti-merički film. Kod njih predsjednik Svemira nikad ne bi mogao biti crnac, ili glavni lik žena koja ne govori engleski. Što se na kraju potvrdilo i na box-officu. U ostatku svijeta taj je film bio treći po zaradi, a u SAD 27.

(Hm. Ali ima par naslova koji kvare tu savršenu konstrukciju. Tipa 'Rufus Jones for President' (1933), 'The Man' (1972), 'Deep Impact' (1998)... No, Bessona je više zanimalo slijedeće pitanje...)

Nekoliko ste puta najavili da ćete se ostaviti režije kad snimite deseti film. 'Artur' je – jedanesti.

LB: Ne, ne, ne. Deseti je, jer morate uzeti u obzir da sam ga radio pet godina između drugih projekata. (Hm, opet ćemo mi). A deset je odličan broj – znate, 10 zapovjedi, kolekcija od 10 DVD-ova u videotekama, 10 prstiju i 10 filmova Luca Bessona... Meni to odlično zvuči... Već se trideset godina bavim filmom i sad je vrijeme da otvorim prostor mladima i posvetim se produkciji koja mi se puno više sviđa zato jer je to posao koji radim sat vremena dnevno, ali i pisanju koje mi je zapravo najdraže. Iako, moram priznati da je cijela ekipa 'Artura' više nego voljna snimiti nastavak i ako film dobro prođe, to će se i dogoditi.

(Hm, hm. Znači, ipak ništa od savršene desetke.)

Dobro. Ajmo o 'Arturu' onda.

LB: Za mene filmovi uvijek počinju s likovima. Lutku Artura napravio je i pokazao mi dizajner Patrick Garcia s kojim sam radio na 'Petom elementu' i tako je sve počelo. U filmu, naravno, imao puno mene. Priča se odvija u 60-ima i Arthur ima deset godina, a ja sam isto imao deset godina 60-ih i puno sam suvenira iz svog djetinjstva preselio sam u ovaj film. I ja sam imao najboljeg prijatelja psa – Sokrata, koji me nikad nije iznevjerio i nikad nikome nije odao moje tajne. No, film je film. Ja se recimo nikad nisam oženio princezom. Dobro, možda jednom jesam.

(Ne, ni mi nismo skužili na koju od svoje tri supruge misli: sadašnju, producenticu Virginie Silla s kojom ima troje djece, Anne Parillaud s kojom ima jedno dijete ili Millu Jovovich s kojom nema djece. Njemu, naravno, nije palo na pamet dalje eksplicirati.)

A što je s šuškanjima kako likovi u filmu puše marihuanu i rade djeci neprilične stvari?

LB: Kakvu marihuanu? Otkud vam to? Tako su mi rekli i da piju alkohol, a ja vam lijepo kažem da je u pitanju sok od kaktusa. I što su neprilične stvari? Zar stvarno mislite da se moje kćeri od 6 godina ne ljube? Ja sam se, recimo, ljubio već s  pet.  Ali to su druge vrste poljubaca nego ovi koje prakticiram danas. Mislim da su od takvih stvari djeci puno šetnije TV vijesti, ako ih gledaju, i sva ta tehnologija kojom su okruženi.

OK. Kad smo već kod tehnologije – piratluk?

LB: Ja razumijem da ljudi nakon što potroše popriličnu sumu novaca na svoje novo računalo i pristup Internetu misle da moraju puno toga dobiti natrag, pa onda skidaju i skidaju filmove. No, moraju znati da ako mi koji filmove stvaramo ne budemo od njih zarađivali, nećemo imati od čega praviti nove. 99% filmaša koje znam svoju zaradu na kraju uvijek ulože u produkciju nekog novog naslova. Ljudi koji se bave piratstvomn trebali bi znati da smo mi na istoj strani i da njihov novac odlazi u krive džepove. Idealno bi bilo da internet provideri plaćaju neku vrstu poreza na mogućnost koju pružaju svojim korisnicima. Sjećate se, tako je svojvremeno postojao namet na prazne VHS kazete jer se predmnijevalo da ćete vi na njih nešto snimati. Zašto takvo što ne bismo uveli i kad je Internet u pitanju.