Hollywood kao reciklažno dvorište

Teksaški masakr motornom pilom, Zora živih mrtvaca, Napad na policijsku postaju 13, The Amytiville Horror, Omen 666, Wicker Park, Posljednji poljubac, Brda imaju oči, Kad stranac nazove, Čovjek od pruća, Paranoja… samo su neki od remakeova koji su se proteklih godina prikazivali na platnima naših kina. Black Christmas, The Hitcher /*naslovna/ i Hills Have Eyes 2 neki su od filmova koji će svoju premijeru, ako nigdje drugdje, doživjeti na policama videoteka. A da ne spominjemo sve one azijske uspješnice koje su dobile svoje amerikanizirane verzije – od Kruga i Kletve, preko Oscarom nagrađenih Pokojnih, do najavljenog The Eye, Old Boya i Bangkok Dangerousa.

The Guardian javlja kako je od 46 najavljenih ljetnih filmova, čak polovica remake nekog starijeg filma, mahom iz 70ih i 80ih. Studijski glavešine pri tome nisu pokazali milosti i na popisu se našlo svega i svačega, od novih verzija Halloweena, Hellraisera, Obučene da ubije, Piranhe, The Scannersa, The Evil Death, Clash of the Titans, The Warriorsa, Muhe, Barbarelle, Ne okreći se pa čak i opskurnijih naslova poput Let`s Scare Jessica to Death i The Entity, britanskog horora iz 1981. kojeg je genijalni austrijski redatelj eksperimentalnih filmova Peter Tscherkassky već iskoristio kako bi u njemu osvijestio psihoanalitičke i filmsko-teorijske potencijale u svojoj Cinemascope Trilogy, dok je za konkretni remake zadužen Hideo Nakata (Ringu).

Osim kroničnog nedostatka svježih ideja (o čemu nam svjedoči i svakodnevni kinoprogram), studio rado pribjegava metodi rimejkanja i iz financijskih razloga. Ashok Armitraj, vlasnik Hyde Park Entertainmenta kaže: `Marketing i distribucija koštaju gotovo koliko i snimanje samoga filma. Zato je važno imati naslov kojeg ljudi prepoznaju. Nevažno je jesu li oni taj film uopće gledali, jer ako imate prepoznavanje, pa bilo ono i slabo, film će se lakše prodati`. A osim što prodaje novi film, rimejkanje omogućuje prodaju i stare robe, bilo da je riječ o izdanjima rimejkanih filmova na specijalnih DVD-izdanjima ili pak prodajom prava njihova prikazivanja na kabelskim televizijama.

I iako su remakeovi nekih klasika već snimljeni, Armitraj kaže da je najbolje prerađivati one filmove koji nisu postigli baš veliki uspijeh, ali je publika za njih čula. Scenarist Rick Alexander sličnoga je mišljenja: `Moja je omiljena teorija to da je najbolje rimejkati odlične ideje koje su vrlo slabo izvedene. Remakeovi koji mene zanimaju samo su oni za koje imam osjećaj da ih mogu poboljšati ili ih preokrenuti na neki jedinstven način.` Bože sačuvaj, jer spomenuti se scenarista prihvatio pisanja remakeova Conana barabarina i De Palmina Dressed to Kill. Vjerojatno će biti riječ o PG-13 verzijama obaju filmova, s tim da će potonji vjerojatno imati neki besmisleni obrat, poput onoga da će lik Nancy Allen zapravo biti kriv za sve, a ne psihijatar/transvestit/psihopat.

No, ne valja podcjenjivati hollywoodsku tvornicu snova jer oni su nas u stanju uvijek iznenaditi nečim gorim. Dobar je primjer za to totalno promašeni Čovjek od pruća Neila LaButea (kritiku Željka Luketića pročitajte ovdje).

Redatelj kojeg trenutačno najviše recikliraju upravo je John Carpenter (Napad na policijsku postaju 13, Halloween, Magla, The Thing, Bijeg iz New Yorka) kaže: `Bilo da se radi o remakeu ili originalu, snimanje filma zapravo se svodi na teški rad. Prerade su dio filma od njegovih najranijih dana, a danas su posebno važne jer je teško natjerati publiku u kina. Oglašavanje publici poznatog proizvoda olakšava njegovo isticanje među mnoštvom drugih naslova. A meni osobno laska kada netko želi rimejkati moj film.`

Filmovi se prerađuju i u okrilju arta. Gus Van Sant je 1998. godine izveo pop-artovski eksperiment rimejkanja Hitchcockova Psiha, i to kadar po kadar, a Otkucaj kojeg je moje srce preskočilo Jacquesa Audiarda primilo je mnogo dobrih kritika, kao i BAFTA-u za najbolji strani film. No, kako su i sami producenti rekli, u većini slučajeva rimejkanje nije nikakav plemeniti pokušaj. Bitno je samo prodati već poznati proizvod novoj publici. I to bez obzira na njegovu (ne)kvalitetu.