Intervju: Milčo Mančevski

Najpoznatiji makedonski redatelj je čak i nakon nagrađivanog filma 'Prije kiše' ostao nepoznat hrvatskoj publici. 2001. snimio je 'Prašinu' ('Dust'), ali ni ovaj 'makedonski vestern' s Josephom Fiennesom nije bio u domaćoj distribuciji.

Milčo Mančevski prebiva u Americi od 1979., tamo snima kratke filmove i glazbene spotove (nagrada MTV-a!), te predaje na sveučilištu u New Yorku. Za Filmski.net je dao intervju povodom premijere svog trećeg igranog filma, horor drame 'Sjene' koja igra u hrvatskim kinima.

Postoji li neki razlog za tako duge pauze u snimanju filmova? Nakon 'Prije kiše' je prošlo sedam godina do snimanja 'Prašine', a onda još šest godina do snimanja 'Sjena'?
Ja u principu ne radim kompromise i radim samo one filmove iza kojih stojim 100 posto. Onda je to teže upakirati zato što se obično traže kompromisi - da se uzmu glumci koji su komercijalni, tema koja je tuđi scenarij i slično. Znači, treba više vremena da se to isfinancira, a i ja radim filigrantski, svaku fazu - od scenarija do kompletne postprodukcije. Kad bi se to radilo industrijski, kad bi radio montažu paralelno s pripremama idućeg filma, to bi onda išlo brže.

'Prije kiše', trailer

Kako ste birali glumce za uloge u 'Sjenama'?
Trebao mi je za glavnu ulogu netko tko će izgledati tako da ga istovremeno poželiš i zagrliti i ošamariti (smijeh). Borče Nacev je još uvijek student na Akademiji, ovo mu je prvi film. Vesna Stanojevska je harfistkinja, profesionalna glazbenica, glumila je na jednu sekundu u reklami koju sam radio prije sedam-osam godina. Casting je kod mene uvijek dugi proces, za ovaj film je trajao 4 mjeseca, vidio sam svakog profesionalnog i amaterskog glumca koji radi na makedonskom jeziku. Kod glumaca mi je važan zanat, važna mi je energija koju mogu pružiti na ekranu, izgled mi je negdje na 15. mjestu.

Kako bi uopće predstavili film nekom tko ne zna ništa o njemu? Reklamira se kao erotski horor, a dijelom je i napeta drama s motivima natprirodnog.
To je 'komad s pevanjem i pucanjem!' (smijeh). Ja volim filmove koji me plaše kada sam gledatelj. Ali ne šok, nego baš strah, strah koji ostane kao težina u grudima. Meni je 'Persona' od Bergmana horor, pa recimo 'Stanar' od Polanskog, nije to samo 'Noć vještica'. Prva mi je namjera bila napraviti psihološki horor, a bilo je super i obračunati se s tabuima kao što su seks, odnos majka-sin, odnos prema odgovornosti. To je samo sebi našlo put u priču, a ovo je meni puno konvencionalniji film od eksperimentalnih filmova koje sam volio dok sam studirao.

'Sjene', trailer

U jednom intervjuu ste spomenuli da je film na početku trebao biti sniman u Americi, ali film izgleda tako makedonski, kao da je cijelo vrijeme rađen tako da čim bolje prikaže Makedoniju?
Ja ne vjerujem u filmove koji se odnose samo na jedno podneblje, mislim da je to nešto što treba raditi National Geographic. Umjetnost se bavi općeljudskim stvarima. Vjerujem da je Kieslowski mogao da napravi film u Nigeriji. Kad jednom odabereš mjesto gdje se odvija film, onda treba uraditi sve da film bude autentičan, da ne bude 'kako mali Ðokica zamišlja Hollywod'. Htio sam prikazati Makedoniju kakva zaista jest - i strašno lijepa i strašno ružna.

U filmu se spominje egzodus Makedonaca iz Egejske (Grčke) Makedonije. Da li Vam je bila namjera biti angažiran i reći svijetu za taj slučaj?
Nije bila namjera, ali ima neko prokletstvo ovog prostora - da kreneš snimati mrtvu prirodu, opet bi ispala politika. Ja sam tražio dijalekt koji bi bio dalek, nepoznat Lazaru (glavnom junaku) ispalo je da je to istočni dijalekt Egejske Makedonije. Kada je izišao 'Prije kiše' u Veneciji, iz grčke ambasade je stigla prosvjedna nota jer u katalogu piše da je film na makedonskom jeziku, a oni kažu da taj jezik ne postoji. Ja sam rekao: 'Zar ličim na lik iz crtanog filma? Zar ne postojim?' Ja imam svoje političke stavove, ali pokušavam da oni ne budu prisutni u filmu. Ja se slažem s Kurtom Vonnegutom da, 'kada umjetnik pokušava da namjerno ubaci svoju politiku u djela koja radi, onda obično napravi sranje.'

Vječno pitanje na našim prostora je kako netko iz bivše Jugoslavije može doći do Hollywooda – da li je uspjeh na festivalu presudna stvar?
Mislim da Hollywood ne interesiraju festivali, to možda pomogne nekih par posto, ali u principu to treba biti film koji funkcionira za tu publiku, koji komunicira s njom. Svi ti prvi filmovi igraju u art kinima, a onda je bitno da se vidi da publika reagira na tog redatelja. A onda je sljedeće – prodati se 100%!

'Prašina', trailer

Malo ljudi zna da ste radili i 'The Wire', kultnu seriju koju obožavaju kritičari, a neki ju čak zovu i 'najboljom serijom svih vremena'. Da li ste i inače zainteresirani za rad na kvalitetnim serijama?
Radio sam jednu epizodu u prvoj sezoni, 'Game Day', a na moju radost, odvijala se i košarkaška utakmica, pa sam mogao i to da režiram! Inače ne namjeravam raditi TV serije, jer meni puno vremena ode na predavanja na sveučilištu, vodim katedru režije.

Da li ste primijetili da američki studenti gledaju drukčije na filmove, osobito u odnosu na Europljane?
Pa, da, američki studenti su malo brži, fokusiraniji, konkretniji. Međutim, ovo su međunarodni, postdiplomski studiji i trećina studenata je iz cijelog svijeta, pa se to ne ističe...

U New Yorku ste proveli veliki dio života – da li ste razmišljali napraviti neki film o New Yorku iz perspektive Europljanina, da li bi radili omnibus 'I Love New York' da Vas pozovu?
Moj drugi film, 'Prašina', ima perspektivu New Yorka. Pola filma se događa u New Yorku, ostatak filma krene s američkog Divljeg zapada a završi u Otomanskom Carstvu. Ako sam dovoljno lud da radim još jedan film, on će sigurno da se odnosi isključivo na New York...

Razgovarao Siniša Paić