Tužna sudbina Disneyevaca

Taj famozni sastanak  desio se 25. ožujka 2002. godine u središnjici Disney-ove filmske korporacije i njime je zadan konačni udarac na lijesu klasične animacije na disneyevski način. Toga dana je donesena odluka o zatvaranju legendarnog 'Feature Animation Departmenta' u Burbanku, mjesta gdje su se proizvodili najveći animirani cjelovečernji projekti poput 'Male sirene','Ljepotice i zvijeri', 'Aladdina' ili 'Kralja lavova'. Samo jednim sastankom 200 ljudi je završilo na cesti, a nedugo zatim, nakon zatvaranja i ostalih studija (Pariz, Tokio i Florida) više od 1300 animatora, producenata i ostalih umjetnika postalo je suvišno.

Taj događaj je jedan od najtužnijih dana u povijesti klasične američke, ali i svjetske tradicionalne animacije. Međutim, kako vrijeme proždire sve, tako je i cijeli događaj lagano počeo padati u zaborav sve dok nekolicina aktera cijele ove priče nije odlučila sakupiti autentične snimke i uz ono što im najbolje ide, animaciju, snimiti kratki animirano- dokumentarni film. Nazvali su ga 'Dream on silly dreamer'  (nepotrebno posebno objašnjavati) i za američku premjeru odabrali prošli vikend i grad Mineapolis, nikako slučajno jer upravo tada i tamo se održavala godišnja konvencija Disney- evih dioničara.

Film je prikazivan besplatno, a navala je bila iznad očekivanja, premijeri je prisustvovao čak i Roy E. Disney glavom i bradom. Autori Dan Lund i Tony West izgleda da su uspjeli u svojoj namjeri da pokažu lica i sudbine iza ovakve prilično rutinski hladne korporativne odluke. Koristili su autentične snimke snimljene nekoliko minuta nakon samog sastanka, ali i tijekom sveukupnog procesa zatvaranja studija.

Cijelu tešku i dramatičnu priču oni su ipak malo olakšali koristeći se narativnim tehnikama klasične animacije na tragu originalnog 'Winnie the Pooh' crtića. Cijela priča se razvija iz animatorove bilježnice za skice koja postaje neka vrsta prozora u dokumentarne dijelove koji uz pomoć originalnih vinjeta pokazuju svijet iza papira, celuloida i bojica.

Kako današnji konzumenti animiranih filmova postaju sve zahtjevniji tako i cijela ne- kompjuterska animacija sve više nestaje iz komercijalnog svijeta, a novi filmovi se prije takmiče u novim CG inovacijama nego u nezaboravnim pričama i ambijentima. Za kraj ove ne baš vesele i pomalo nostalgične priče, samo da spomenem podatak da je od cjelokupnog Disney tradicionalnog nasljeđa ostao samo studio u Australiji. Ti nesretnici su zaduženi za produkciju nemaštovitih nastavaka popularnih filmova za video tržište, a uskoro kada se i to iscrpi svemu će čini se doći logičan kraj.