Revenge of the Sith - Behind the scenes

Na samom početku mislim da je potrebno postaviti ključno pitanje koje se odnosi na zadnje snimljena tri nastavka ove sage. A to je: 'U kojoj mjeri su oni uopće igrani filmovi i kolika je količina animiranih scena i likova koje jedan film može podnijeti, a da nije klasificiran kao crtić!?' Samo informacije radi u 'Star Wars III- Revenge of the Sith' ubačeno je više od devedeset minuta kompjutorski generiranih kadrova (brojkom: 2151 kadar!!!)  što bi samo po sebi bio prilično dobar cjelovečernji animirani film.

Izgleda da su napokon u Lucasovoj informatičkoj kući 'Industrial Light and Magic' (ILM) postali svjesni da  je originalna trilogija 'Star Wars' kroz vrijeme prerasla sve zdrave granice fanatizma i da se u nekim krajevima štuje kao manje božanstvo. Tako su nakon prilično infantilnog i napadnog korištenja kompjutorske animacije u prva 'nova' dva nastavka (samo se sjetite nevjerojatno iritantnog Jar Jar Binksa) konačno shvatili u čemu je trik. A on je jednostavno u tome da animacija mora biti u drugom planu, korištena samo kao pomoćno sredstvo realistične vizualizacije i dočaravanja atmosfere.

U 'Osveti Sitha' je po prvi puta korištena nova varijanta već prokušanog softwarea 'Maya' kao glavnog programa za modeliranje i animaciju likova, dok je na prošlim projektima on služio kao pomoćni alat. Iako se već na prošlom nastavku 'Maya' počela sve više nametati kao najbolji izbor u golemom svijetu 3D animacijskih programa, trebalo je dosta hrabrosti da se cijela ergela animatora i programera odjednom prebaci na nov alat. Konačni rezultat je da su svi oni (više od 45 ih je u središnjici) toliko zadovoljno mogućnostima i intuitivnošću 'Maye' da im ne pada na pamet vraćati se na stari software.

Sav taj napredak i silni hvalospjevi u ovom slučaju se zaista i primjećuju u filmu, scene su toliko uvjerljive da se na momente u cijelosti gubi dojam nestvarnog i potpuno se uživljava u senzacionalne ambijente. To je bio i jedan od glavnih zahtjeva velikog bossa Georgea Lucasa, realizirati fantastične vizije iz njegove zbrkane glave na što je moguće senzacionalniji način, kako bi se u ovom filmu dočaralo na što je moguće realističniji način što više moguće raznoraznih svjetova. Kako ni Lucas nije bio na čisto sa samim sobom radnici su imali pune ruke posla pokušavajući artikulirati sve te elemente u nešto suvislo.

Raznih digitalno stvorenih ambijenata u Osveti ima oko pedeset, počevši sa senzacionalnom uvodnom svemirskom borbom, preko vulkanskog planeta Mustafar ili Wookievskog planeta Kashyvyka, pa do pomalo bizarnog svijeta vampirastih likova u obliku rupe u planini nazvane Utapau. Najviše problema animatori su imali kreirajući vulkansko ozračje prepuno lebdećih robota i konstantnih erupcija lave i pare na Mustafaru. Kao i u većini ostalih ambijenata ovdje se koristilo mješavinu digitalnih modela, stvarnih maketa i CG arhitekture. Da bi sve bilo što realističnije u konačni render se umiješala i stvarna snimka eruptirajućeg vulkana Mt. Edna, a sama brzina tekuće lave je plod brojnih studija raznih opakih rijeka lave.

Još jedan zanimljiv pristup je korišten kod stvaranja planeta Kashyvyka, mnogi će ga se sjetit kao omiljenog dječjeg likovnog izričaja- kolaža!!! Da bi što bolje prikazali pomalo tropski ambijent zaljeva u kojem žive Wookiji neumorni umjetnici u ILM-u su se dali na put u Kineske planine i među tajlandske otočiće gdje su skupili gomilu slika. Preplanuli i promrzli u studiju su sve to izmiješali, dodali umjetno nebo, izrezbarili pokoju maketu i bacili se na programiranje civilizacije dlakavih ratnika i njihovih domova. Atmosfera koju su željeli postići je kombinacija Spašavanja Ryana i Apokalipse Danas, trenutak u kojem se Wookiji propremaju za svoj D-Day!!!

Da bi stvar bila što kompliciranija, Lucas se pobrinuo dodjelom dvije od glavnijih uloga kompjutorski kreiranim likovima, to su naravno Yoda (sa svojih 173 kadrova) i zli General Grievous ('samo' 84 kadrova). Animacija lica i realističnost pokreta ovdje su zaista na vrhuncu, a kako bi sve to izgledalo što uvjerljivije animatori su pribjegli malo primitivnoj tehnici- snimali su sebe u raznim pozama i pokretima te tako animirali pojedine scene ovih likova. Čak su i 'stvarni' glavni likovi (Ewan, Hayden i ostali) imali svoje dublere u vidu kompjutorski generiranih kaskadera za najopasnije scene...

Sudeći po ovom nastavku, u ILM-u su se napokon oslobodili i odvojili od početne fascinacije digitalnim svijetom, stvarajući neke od nejnevjerojatnijih i najfascinantnijih scena do sada. Prava je šteta što ovo nije prvi nastavak već posljednji i što sada na žalost više nema povratka i popravljanja grešaka na prijašnja dva filma, ali šta je tu je. Ovo je konačno dostojan prethodnik legendarnim 'Star Warsima' kakve ih svi poznajemo i volimo!!!

Svi smo mi Han Solo!