Animirani filmovi u bivšem porno kinu

Unatoč činjenici da u susjednoj nam državici ne postoji studij animacije i da su svi spomena vrijedni radovi u okviru tog medija nastali od grupice nadarenih entuzijasta koji, ako su i školovani animatori, po znanje 'potežu' preko grane, Animateka, međunarodni festival animiranih filmova, prošli je tjedan odbrojila svoje 3. izdanje.

Mali je to festival kojeg organizira grupica mladih i simpatičnih ljudi na čelu sa direktorom Igorom Prasselom. Sve projekcije održavaju se u ugodnom, malom kinu u centru grada, nekadašnjem carstvu porno filmova koje se zvalo Kino Sloga i koje je bilo aktivno još samim početkom 19. stoljeća. Program je ugrubo podijeljen na konkurenciju i popratne delicije. Konkurencija si je za zadatak uzela monitorirati najvrjednije radove na polju animacije iz krajeva srednje i istočne Europe, no nisam mogla ne zamijetiti da se među državama proizvodnje našla Švicarska, Francuska pa i Kanada, čak je i dobitnik Grand Prixa, rad 'Igra' Georgesa Schwizgebela, nastao u koprodukciji spomenutih Švice i Kanade.

Sretna okolnost pokušaja fokusa na ove dijelove Europe jest ta da su redovni posjetitelji festivala animiranih filmova izbjegli uniformiranu selekciju već priznatih, nagrađivanih europskih filmova u protekle dvije godine (Anesijevski, ali i Animafestovi lovorovi vijenci – engleska Joanna Quinn 'Snovi i želje' te portugalska Regina Pessoa sa 'Tragičnom pričom sa sretnim završetkom', primjerice). Umjesto toga stekao se uvid u manje poznate radove pretežito mlađih autora i autorica koji opipljivo svjedoče o svojevrsnoj renesansi animacije čija se proizvodnja, zahvaljujući sve dostupnijim alatima, dobrano zahuktala. No, u takvoj, novonastaloj situaciji svojevrsne hiperprodukcije pod zastavom 'svatko može napraviti animirani film ako želi' realno je za očekivati da će kvaliteta pomalo patiti što se dobro vidjelo u konkurenciji Animateke koja nije bila pretjerano strogo selektirana pa se tu provuklo svega i svačega.

Žiri definitivno nije imao lak zadatak, njih petero (Lars Fiske, Annick Teninge, Joachim Kreck, Jan Stehlík i Patrick Smith) trebalo je izabrati samo jedan rad kojem će pripasti glavna nagrada, a odluka je pala na 'Igru' (Play) Georgesa Schwizgebela, animaciju u glazbenom ritmu Prokofjevovog Scherza drugog stavka koncerta za klavir.

Osobne preference potisnute u korist jednoglasnog festivalskog 'zmagovalca' svaki je član žirija uspio iskazati putem posebnih nagrada kojima su profitirali i hrvatski animatori iz studija Kenges:
*'Levijatana' Simona B. Naratha pohvalio je Joachim Kreck, njemački filmaš i kritičar  uz komentar '….film zapanjujuće vizualne snage koji fantastično kombinira kompujterski 3d i tradicionalnu stop animaciju…'
*'Soldata' Davida P. Bonnota pohvalio je Patrick Smith, američki animator kojemu je Animateka ove godine priredila i retrospektivu, uz komentar '…uspješna simbolička upotreba nostalgičnih slika koje ilustriraju svu tragičnost obrane ideala..'.

Čestitamo našim sve uspješnijim animatorima koji nikoga na festivalima ne ostavljaju ravnodušnima te svoje police marljivo pune zasluženim priznanjima.

Osim Kengesovaca, domaću su animaciju predstavila još dva izvrsna rada: miljenik publike i kritike, dokumentarno-animirana crtica zagrebačkog glavnog 'Placa' Ane Hušman te crna kritika konzumerizma koju nam je isporučio kreativni dvojac Meštrović&Međurečan - 'Silencijum'.

Animatekina publika, vjerna, pristojna i nevjerojatno tiha, za svog je miljenika izabrala slovenski rad 'Dvorišče', 24minutnu dječju igru raskošno razlijepljenu na 35mm traku autora Nejca Saje koja je nagrađena i na ovogodišnjoj Izolanimi kao najbolji film za djecu.

Nagrada za najbolji studentski film otišla je na ruke mladog animatora sa praške FAMU, Miloša Tomića za rad ‘Glineni gloub’ / NASLOVNA /. Ljubavna priča dvoje mladih ispričana tehnikom piksilizacije, a prekinuta ratom i Njegovim odlaskom u vojsku moj je najpoetičniji i najupečatjiviji doživljaj iz Animatekine konkurencije.

Osim konkurencije, Animateka je ove godine ponudila zaista impresivan presjek gotovo svega najvažnijeg proizvedenog, prikazanog i nagrađenog diljem svijeta. Uživali smo u suvremenom nordijskom animiranom filmu (Jonas Odell 'Never Like the First Time' mmmmljac!), nezavisnoj njujorškoj animaciji (nezaobilazni, genijalni i zabavni Bill Plympton, među ostalima), najboljem s Clermont Ferranda 'made in France', programu jednostavno nazvanom Best of the Rest (Joanna Quinn 'Snovi i želje', Pesssoa i njena 'Tragična priča…', Wrakeov 'Zec', Shrigleyeva i Shepherdova zabavna i 'nevino' uznemirujuća crtica o ljudskoj prirodi 'Tko sam ja i što ja želim'…) te još desetak (da, desetak!) popratnih programa.

Žao vam je jer niste bili? Iskoristite naše milosrdno predbožićno raspoloženje - pokajte se i rezervirajte za Animateku 2007!