Nježni barbar Kusturica

Film je premijerno prikazan u Parizu početkom svibnja, a većina filma (što je i za očekivati) je posvećena Kusturičinim pričama. Emir tako govori o svom radu i inspiracijama, ali i o viziji svijeta, odnosu prema životu i svojim radostima. A kako je Kusta sposoban svašta napričati, sigurni smo da se ovdje fino raspištoljio. S cigarom u ruci, često u majici s portretom Che Guevare, objašnjava kako se njegov stil kreće 'od braće Marx do Shakespearea', te kako mu se događa da se ponaša jako elitistički, mada se istovremeno osjeća jako bliskim punku.

'S jedne strane populista, s druge elitista i tako se stiže do nemoguće mešavine.' - kaže o sebi Kusturica. U dokumentarcu Kusturica govori uglavnom na engleskom, te nešto manje na francuskom i srpskom jeziku. Diskretno prateći njegovu duhovitost, autorica je u film uvrstila scenu u kojoj Kusturica izgovara kurtoaznu rečenicu na francuskom (u Cannesu prije dvije godine, kada je predsjedavao žirijem za dokumentarni film): 'Eto, rekao sam nešto malo na francuskom. Za kratak metar - dosta.'

U filmu su prikazani isječci iz gotovo svih njegovih filmova, uključujući 'Oca na službenom putu', 'Dom za vješanje', 'Bijelu mačku, crnog mačka' i najnoviji 'Život je čudo', koji je prikazan na ovogodišnjem festivalu u Cannesu. Kako je jedan od koproducenata filma "Emir Kusturica, nježni barbar' televizijski filmski program Cinecinema, tijekom ovog mjeseca na tom je programu prikazano nekoliko njegovih filmova, kao i ovaj dokumentarac.

Kad smo već kod Kusturice i dokumentaraca, red je da spomenemo i njegov film 'Super-8 stories', snimljen 2000. godine, koji govori o No Smoking Orkestru, u kojem svira gitaru. Grupa je osnovana prije dvadeset godina u Sarajevu i od tada svira balkanski folk s energijom rock benda (neki su to prozvali balkanski punk).

Naravno, kako se ipak radi o balkanskom bendu, ni ovaj film nije mogao pobjeći neizbježnoj političkoj i društvenoj stvarnosti brdovitog Balkana. Ipak, vjerojatno je najbolji opis dala kritičarka Anette Olsen, koja je napisala da je film 'više nego dokumentarac o bendu, to je anarhistički esej o odnosu između glazbe i svijeta na koji se odnosi'. Band nakon Cannes film festivala kreće na turneju po Francuskoj i Turskoj, a prije nekoliko dana, 04. svibnja, izašao im je i novi album.