Vikend je rezerviran za DOCHOUSE

Ovo je već drugi put ove godine da imamo prilike besplatno gledati dokumentarce. Prvi put je bilo odlično, a čini se da nas slično iskustvo očekuje i ovog tjedna. Zajednička poveznica svih dokumentaraca je da govore o ljudskim pravima.

U ČETVRTAK (25/11/04) u kinu Tuškanac na programu su dva filma. U 19.00 toplo preporučamo 'My Flesh And Blood' redatelja Jonathana Karsha, američki dokumentarac nagrađen na Sundanceu i IDFA. Film je priča o 53-godišnjoj Susan Tom, Amerikanki koja je svoj život posvetila odgajanju 11usvojene fizički i mentalno hendikepirane djece, no to ne sprječava ovu neobičnu obitelj da uživa u svakodnevnim životnim radostima.

'S-21: The Khmer Rouge Killing Machine' redatelja Rithyja Panh na programu je u 21.00. Ovaj francuski film govori o razdoblju između 1975. i 1979. godine, vremenu u kojem je režim Crvenih Kmera pod vodstvom Pola Pota pobio četvrtinu stanovništva Kambodže (oko 2 milijuna ljudi!). S21 je ime zatvora, a o zločinima koji su se u njemu događali pričaju preživjeli zatvorenici, ali i zatvorski čuvari, koje je Panh ponovno doveo na mjesta zločina. Inače, redatelj Panh je u 15. godini pobjegao je iz najekstremnijeg komunističkog režima u povijesti u Francusku, a već godinama snima filmove o svojoj bivšoj domovini.

PETAK (26/11/04), 19.00 je vrijeme za DocShop, koji će se održati u prostorijama Zelena akcije (Frankopanska 1, u dvorištu). Riječ je o radionici o percepciji, predstavljanju i oblikovanju ženskih tijela, tjelesnim identifikacijama, značenjima i vrijednostima, normama tjelesnosti i odnosima moći i seksualnosti, te regulacijima tijela kroz dijete, sport i medicinske intervencije. U okviru radionice prikazat će se i norveški dokumentarac 'My Body' redateljice Margreth Olin. Prijavti se možete na www.dochousezagreb.org ili telefonski na 091 56 65 796.

SUBOTA (27/11/04), povratak u kino Tuškanac, ovaj put zbog čak tri filma. U 19.00 na programu je 'The Idle Ones' finskog redateljskog dvojca Susanna Helke i Virpi Suutari. Film prati tri mladića iz malog mjesta na sjeveru Finske. Spavaju do podne, piju pivo, idu na pecanje, igraju igrice na računalu, vozaju se po nedođiji... I tako svaki dan. Oni nisu nevjerojatno lijeni, samo ne mogu naći posao. To što se i ne trude previše, to je druga stvar... Film kroz problem pronalaženja zaposlenja u Finskoj progovara o lošim stranama globalizacije. Naravno, gledajući ga s ove strane Europske unije, bolje funkcionira kao duhovita kritika socijalno bogato podmazanog zapadnoeuropskog društva.

Vjerojatno ste se zapitali zašto nismo napisali ništa o filmu koji će biti prikazan u sklopu radionice. Zato što 'Moje tijelo' (naslovna fotka) možete vidjeti i u kinu u 21.00. Redateljica Margareth Olin otkriva kako se ženi može biti teško identificirati sa svojim tijelom ako je od malena suočena s dominantnim idealom ljepote koji promoviraju ženski časopisi. Margareth u spotovski režiranoj šaljivoj ispovijedi promatra konture svoga tijela, koristeći pritom kućne video snimke, i uspoređuje se sa prizorima 'idealnih' žena. I sve to prati ironičnim komentarima. Film je dobio tridesetak nagrada na raznim festivalima usput proslavivši redateljicu, čiji je najnoviji dokumentarac 'Raw Youth' producirao Lars Von Trier.

Odmah nakon prvog filma, koji traja manje od pola sata (znači oko 21.30) preporučamo britanski film 'The Day I Will Never Forget' redateljice Kim Longinotto. Film je dobio nagradu Amnesty Internationala na IDFA, pa je logično da smo mu još davno posvetili tekst. Kim je snimila i 'Divorce Iranian Style' (kojeg ste mogli vidjeti na ovogodišnjem festivalu u Puli).

Za razliku od prošlog puta, kada smo filmove gledali uz engleske titlove, ovoga su puta svi filmovi prevedeni na hrvatski. Program je realiziran u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom, One World Prague FF, Finskom ambasadom, Francuskim kulturnim institutom i Mediacentrom Sarajevo, a više o svemu možete saznati na www.dochousezagreb.org.