Mirni život Čečena u Rusiji?

Pavel Kostomarov i Antoine Cattin ipak su se odlučili na taj potez i snimili dokumentarac 'Mirnaya Zhizn' (Mirni život). I ne samo to – za njega su dobili Grand Prix na festivalu u Jekaterinburgu. Dugogodišnji ravnatelj festivala, Klim Lavrentijev, je zbog toga podnio ostavku, rekavši da to nije tip socijalnog dokumentarca koji on želi vidjeti. Žiri je ipak mislio drugačije...

Nema sumnje da su ZA simpatije na strani Čečena zaslužni glavni likovi dokumentarca – otac Sultan i njegov sin Apti, koji su pobjegli na sjever Rusije nakon što je Sultanova žena poginula, a njihova kuća uništena. Sultan i Apti su se privremeno smjestili na farmi, gdje su im glavna zadaća popravci – sjenika, torova i svega ostalog što se nalazi na farmi. Sultan ima žicu za popravljanje stvari, dok je ruski živalj uhvaćen pred kamerom nekompetentan za ikakav rad. I često vidno pijan.

Kostomarov i Švicarac Cattin po prvi put su se upoznali u Njemačkoj, a drugi put sasvim slučajno u St. Petersburgu, dok je Cattin radio na dokumentarcu povezanom s ubojstvom Alekseja Germana starijeg ('How Difficult it is to be a God'). Putovali su zajedno kroz regiju Novgorod, dok je Kostomarov radio na dokumentarcu 'Transformer', koji govori o vozaču kamiona koji je nakon prevrtanja kamiona na cesti Moskva – St. Petersburg tri mjeseca čuvao svoj teret. Kao logična posljedica druženja, došli su na ideju da snime i 'Mirni život'.

Prema pisanju kritičara 'Moscow Timesa', najimpresivniji u 'Mirnom životu' je 'očiti stupanj povjerenja između redatelja i subjekata. Bez obzira da li se radi o krupnom planu prerano ostarjelog Sultanova lica ili gotovo nezamislivoj zadnjoj sceni u kojoj Apti na rubu očaja, nakon što mu se otac odluči vratiti u Čečeniju, razmišlja o samoubojstvu. U sobi koja mu je jedino utočište, čini se da nije svjestan prisutnosti kamere.

Posebno istče dobro snimljene scene u kojima Apti pije vodku s mladićima iz sela, od kojih jedan predviđa da Čečen neće preživjeti u novom okruženju, te da će umrijeti u roku od jedne godine. Upravo taj mladić je svoj vojni rok odslužio na fronti u Čečeniji.' (Mi bismo vam sve to rado opisali svojim dojmovima, ali nažalost nismo u mogućnosti pogledati sve filmove o kojima pišemo).

No, film nema samo lokalni kontekst, što je Kostomarov odlično opisao u intervjuima časopisima 'Tsena' i 'Ekran', u kojima kaže da se 'pravila rata apliciraju i na druge oblike stvarnosti'. 'To je film o netoleranciji i okrutnosti, o bijesu, o tome kako pljačkamo i mučimo sami sebe i druge, i kako zbog toga jako patimo.' – rekao je.

Prvo javna projekcija filma dogodila se na Stalker Film Festivalu o ljudskim pravima, gdje je dobio posebnu nagradu žirija u kategoriji dokumentaraca. Na otvaranju tog festivala, glavna zvijezda kino hita 'Moj polubrat Frankenstein' Leonif Jarmolnik je izjavio da bi pitanja poput čečenskog konflikta publici trebalo servirati kroz igrani, a ne dokumentarni film. I tužno je što je u pravu – 'Mirni život' neće u kina (Kostomarov se nada DVD izdanju), a još teže će biti prikazan na ruskoj televiziji. Današnja Rusija još nije spremna na to. Povlačiti paralelu s našom situacijom nećemo – učinite to sami.