O čemu žene ćaskaju u Egiptu?

Ovo je priča o Hali Galal (naslovna fotka), egipatskoj redateljici čiji je film 'Dardasha Nisa'iyya' (Female Chitchat) jedan od prvih dokumentaraca koji je spomenut u medijima te zemlje. 'Željela sam naslov koji neće stvarati predrasude. Naše društvo u kojem dominiraju muškarci je indoktrinirano protiv ženskih sloboda, a žene koje govore o tome su nemoralne. Ne možete direktno govoriti o tim pitanjima, morate biti oprezni.' – izjavila je Halal u intervjuu za 'Egypt Today'. No, koliko god ste oprezni, budite sigurni da ćete nekom stati na nogu.

Film je nastao uz podršku producentivce Marianne Khourys i njene 'Pioneer Women film series'. Ipak, 'Dardasha' je klasa za sebe. Prvenstveno stoga što je to prvi dokumentarac koji je prikazan u komercijalnom kinu. A dva dana zaredom je ulaz u kino Galaxy u Manialu bio besplatan. I upravo je to ono što je privuklu pažnju – besplatan ulaz je otvorio medijski prostor, ali i pitanje zašto se u tisku tako rijetko piše o dokumentarcima. No, to su pitanja koja muče i demokratskije zemlje od Egipta.

Nakon premijere u svibnju prošle godine, lokalni tisak se okrenuo jednoj jedinoj činjenici: da su jedine žene koje se pojavljuju u filmu bez vela baka i prabaka, dok su sve ostale žene pod velom. Kritika se brzo složila da film šalje poruku da su se egipatske žene odlučile odreći svoje teško zarađene slobode. Iako bi neki gledatelji i sami mogli doći do tog zaključka, to nije ono što je Galal htjela reći. 'Ne raspravljamo o velu kao religijskom pitanju. Ne želimo utjecati na odnos ljudi s Bogom.' – rekla je.

Galal je filmom željela pokazati život egipatskih žene usredotočujući se na jednu obitelj. Nakon duge potrage, pronašli su obitelj u kojoj žive četiri generacije žena: prabaka od 90, baka od 70, dvije kćeri u četrdesetima i unuka od 15 godina. Nijedna obitelj ne može biti reprezentativna za 70 milijuna Egipćana, pa se Galal odlučila za obitelj iz gornje srednje klase, kako bi se mogla usredotočiti na društveni razvoj obitelji kao apstraktne vrijednosti. Svaka od žena priča o braku, obrazovanju i radu. Također, intervjuirala je i sociologinju i profesoricu engleskog na sveučilištu u Kairu, te jednu političku aktivisticu iz sedamdesetih, a koristila je i 8-mm arhivske snimke na kojima je zabilježen život Egipta u prošlosti.

Marianne Khoryus se dosada uglavnom bavila filmovima o ženema pionirima u području filma, glazbe, plesa ili politike. No, ovo je prvi angažirani profil. 'Vjerujem da društvene promjene ne može uzrokovati jedan čovjek. Iako je Hoda Shaarawi najpoznatija feministica u Egiptu, sigurna sam da su stotine i tisuće drugih radili stvari koje su u konačnici dovele do demonstracija u znak podrške Saad Zaghloul. Ne kažem da nije učinila mnogo, nego da to nije učinila sama.' – izjavila je Hala Galal.

Kad zbrojima i oduzmemo sve napisano, možemo zaključiti da je bolje nego u Afganistanu za vrijeme Talibana, ali i da su žene još uvijek u prilično lošoj situaciji. O kolikim je tabuima riječ, najbolje pokazuje primjer svearapskog 'Big Brothera'. Stanari su smješteni u luksuznu vilu u Kataru, a show je ukinut nakon nešto više od tjedan dana. Zašto? Jer su stanari pričali (i iskazivali nešto liberalnije stavove) u vezi ženskih pitanja, kao što su nošenje vela, izlazak iz kuće i slično. No, 'ipak se kreće'. A nadamo se i da nitko neće završiti na lomači.