Dokumentarac sniman 42 godine, a nije gotov

Za ovakav projekt treba imati volje, živaca i ustrajnosti. I nikamo, ali baš nikamo vam se ne smije žuriti. Jer, iznimna je ideja snimati ljude dok su još djeca, a kasnije to ponoviti kada odrastu. Tijekom 42 godine rada na seriji snimljeno je šest epizoda, koje je producentska kuća Firts Run Pictures sada odlučila izdati kao DVD box set, u koji je uključen komentar redatelja Michaela Apteda o posljednjoj epizodi '42 Up' (naslovna), kao i seriji u cjelini.

Sve je počelao kada je redatelj Paul Almond 1964. režirao 'Seven Up!', skromni dokumentarac koji je snimio za ambicioznu televizijsku postaju Granada Television. Osvrćući se na političke interese aktivističkih šezdesetih, trebao je ilustrirati kako klasne razlike oblikuju osobu od najranijeg djetinjstva. Kako je čvrsto odlučio kritizirati ovaj fenomen, Almond je snimao sedmogodišnje Britance iz svih sfera društvenog spektra – neki su živjeli u državnim sirotištima, drugi su išli u škole na kojima su ih učili pjevati na latinskom, a ostali su bili negdje između.

Najveća zamjerka, logična s obzirom na vrijeme snimanja prve epizode, koju je priznao i Apted jest u tome što je previše vremena posvećeno dječacima. Apted je to pokušao izliječiti davajući u slijedećim nastavcima više mjesta ženama i djevojkama nego muževima i momcima. U svoje je vrijeme 'Seven Up' privukao veliku pozornost, baš kao i njegov nastavak '7 Plus Seven', u kojem su djeca postala sramežljivi i nadobudni adolescenti. Tada Apted preuzima redateljsku palicu i u razmacima od sedam godina snima '21', '28 Up', '35 Up' i '42 Up'. No, nemojte misliti da je stao na tome samo zato što je objavljen DVD-box set. Trenutačno radi na sedmoj epizodi – '49 Up'.

Iako je svaki nastavak portret iste grupe u različitom vremenu, neki članovi (privremeno ili zauvijek) odlaze. Tako recimo jedini ne-bijelac nedostaje u epizodi '35 Up', a u '42 Up' nedostaju dva ekonomski najprivilegiranija člana. Ironično, jedan od njih je producent dokumentaraca za BBC. Osjećaji sudionika su očigledno pomiješani, što dokazuje da serija nije samo snimanje kamerom. I Apted ima dilema – pita se što će učiniti ako neki od sudionika umre prije nego što serija završi. Prema grupi se odnosi i kao prema osobnim i kao prema profesionalnim prijateljima, a jako je ponosan na to što su se neki od sudionika sprijateljili.

Serija 'Up' nije sociološko istraživanje, prvenstveno stoga što je uzorak premalen. No, to ga ne sprječava da bude jedna od najfascinantnijih ljudskih priča ikada snimljenih. O tome najbolje svjedoči veliki međunarodni interes (posebice u Americi) koji je serija izazvala. Koji se povlači još iz doba dok još nije bilo Big Brothera.

No, kad malo bolje promislite, koncepti su slični. Razlika je u tome što kamera nije upaljena 23 od 24 sata na dan, nego samo jednom u sedam godina. I što ljudi nisu nasumice natrpani u kuću, nego i dalje žive svojim životima. I što nemaju tjedne i dnevne, nego životne zadatke. I... Ma, shvatili ste. Zajedničko im je to što nam omogućava uvid u živote nama nepoznatih ljudi. I utažuje (skrivenu) želju za voajerizmom.