Crnkinja predsjednica SAD-a?

Krećemo od 1972. godine, kada se predsjednik Richard Nixon kandidirao za drugi mandat. Pravo glasa su po prvi put imali stariji od 18 godina (dotad je dobna granica bila 21), te su se na biralištima očekivali milijuni novih birača. Rat u Vijetnamu je bio u punom zamahu, baš kao i antiratni protesti, ženski pokret, te Stranka crnih pantera. No, u središte pažnje je stupila Shirley Chisholm, odlučna liberalna crna žena koja je nosila snažnu poruku: Iskoristite svoje građansko pravo i glasujte!

'Nova kapa – ili bolje rečeno šešir – je danas ubačen u utrku za predsjednika.' Ovim riječima je Walter Cronkite na večernjim vijestima najavio ulazak Shirley Chisholm u kampanju. U dokumentarcu 'CHISHOLM '72 - Unbought & Unbossed', debiju redateljice Shole Lynch, jasno se daje do znanja da prva kandidatura žene (k tome još i crnkinje) nije bila mala stvar, niti pristojna vježba demokracije. Njena kandidatura je utjelovila jaku opoziciju i pokrenula struje koje i danas utječu na američku političku i društvenu percepciju. Shirley Chislom umrla je 1. siječnja 2005. u svom domu na Floridi u dobi od 80 godina.

Očekivano, u docu se koriste arhivske snimke i glazba, te intervjui s pristašama, protivnicima, promatračima. Među intervjuiranima su pisac i aktivist Amiri Baraka (tada poznat kao LeRoi Jones), osnivač Crnih pantera Bobby Seale, spisateljice Susan Brownmiller i Octavia Butler, bivši kongresmen velečasni Walter Fauntroy i drugi. Naravno, tu su i intervjui sa samom Shirley – iz 1972. i iz vremena snimanja filma. Sve to je doprinijelo da ovaj film postane izvrsno sjećanje na kampanju koja je postavila nove temelje u politici i uistinu došla do 'ljudi'. A tu mislimo na siromašne, mlade, manjine, žene, homoseksualce i druge marginalizirane Amerikance.

Chisholm ja na predsjedničku utrku gledala kao na priliku da u politiku uvuče ljude koji tradicionalno nisu participirali. Njenim riječima: 'Natječem se za predsjednicu, unatoč beznadnim izgledima, kako bi ukazala volju i odbijanje prihvaćanja statusa quo.' U utrci s 12 drugih kandidata, cilj joj je bio doći do nacionalne konvencije Demokrata sa snažnom podrškom. Protiv sebe je imala samo dva protivnika – establishment i medije.

Kako je uistinu bila bez šansi, leđa su joj okrenule i feministice, koje su kao realniju opciju vidjele senatora Georgea McGoverna, koji je na kraju i postao kandidat Demokrata i izgubio od Nixona. Ipak, Shirley nije odustajala u naporima da mediji prenesu njenu kampanju i ideale za koje se ona bori – obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo i prava manjina, žena i homoseksualaca. Na kraju je i uspjela – Federalni sud joj je odobrio pravo da se pojavi u debati rezerviranoj za dvije najjače stranke, što je bio presedan (a i danas bi bio).

Shirley Chisholm nije u drugi plan potiskivala činjenicu da je žena i crnkinja. Njoj je to bila čast. Ako zbog ničeg drugog, njena kampanja je značajna zbog simbolične vrijednosti – poslužila je kao test 'američkog sna'. Pitanje koje je postavila u svojoj kampanji nije bilo može li crnkinja pobijediti, nego može li biti shvaćena kao ozbiljni kandidat. Da je Carol Moseley-Braun, koja je na početku pretkampanje bila jedna od protukandidatkinja Johnu Kerryju, barem malo proučila Shirleyinu kampanju, možda Bush ne bi osvojio drugi uzastopni mandat, te bi svijet bio barem malo sigurnije mjesto za život.