Uloga robova u američkoj povijesti

Upravo ti robovi su ključni dio dokumentarca 'Slavery and the Making of America', u kojem je narator ni manje ni više nego Morgan Freeman. 'Kako možete ne ispričati priču o Harriet Jacobs, koja je pobjegla od robovlasnika te se sedam godina skrivala na tavanu?' – pita se u docu James Horton, profesor sa Sveučilišta George Washington University i jedan od komentatora u dokumentarcu. Priče i pripovijetke koji su robovi sami pisali su glavni dio ovog projekta, koji konačno daje uvid u ovaj dio povijesti iz perspektive robova.

O tome je HBO već snimio dokumentarac 2003. godine - 'Unchained Memories: Readings From the Slave Narratives'. No, nije bio ni približno dovoljan da ih obuhvati sve. Nell Painter, profesorica s Princetona, kaže da u vrijeme kada je ona išla u školu (sedamdesetih godina) knjiga spomenute Jacobs 'Incidents in the Life of a Slavegirl', koja datira s početka 19. stoljeća, nije bila u knjižarama. Jedan od razloga je sigurno i u tome što su povjesničari skeptični prema literalnim djelima robova, jer su prema južnjačkim zakonima morali biti nepismeni.

Jacobs je postala kućni rob kada je imala 12, odbijajući stupiti u spolne odnose sa svojim starim gazdom. U dobi od 15 se sparila s dvostruko starijim odvjetnikom bijelcem, koji je pokazivao suosjećanje prema njenom položaju. U trenutku kada su rođena, njena djeca su postala vlasništvom gospodara. Nakon nekog vremena, Jacobs je pobjegla na tavan svoje bake. Kako su joj oslobođena i djeca, i ona su uskoro stigla, ne znajući da joj je majka u blizini. Mogla ih je vidjeti kroz ključanicu dok su se igrali, ali nisu smjeli znati da je tu. Kasnije je otišla u Kanadu gdje je napisala knjigu. Njena priča je samo jedna od mnogih o kojima priča dokumentarac.

Na početku filma vraćamo se u 1619. godinu, kada su prvih 11 porobljenih Afrikanaca bili mornari na španjolskom ili portugalskom brodu, koji su zarobili Nizozemci. Odvedeni su u New York, gdje je bilo mnogo neslobodnih ljudi svih pozadina. Sudovi su robove svrstavali u različite kategorije bez prava. Ropstvo je postojalo u mnogim krajevima svijeta, uključujući i Afriku, ali je američki slučaj drugačiji, jer je tu opravdavan rasnom superiornošću. Robovi iz Afrike su počeli uzgajati rižu oko svojih koliba, a robovlasnici su uskoro to podigli na veću razinu – uvozili su robove s vještinama uzgajanja riže, duhana i pamuka. Sve to je uzrokovalo ekonomski procvat Amerike, poglavito stoga što su robovi dobivali i nasljednike, a ropstvo se potpuno udomaćilo.

Kako je gospodarstvo cvalo, zakoni su postajali sve brutalniji. Tako je 1850. godine lovcima na robove dopušteno da vrate robove koji su uspjeli pobjeći na sjever. No, osim toga, oni su hapsili i slobodne crnce i porobljavali ih! A zahvaljujući njihovoj brutalnosti, ekonomija je rasla. Osnova američkog gospodarstva bili su robovi. Upravo oni, ljudi bez imena i lica, su jako važan dio američke povijesti, oni su utrli put američkoj gospodarskoj snazi.

Sada bi trebao uslijediti zaključak, ali on ne bi proizveo ništa drugo osim pojačanja bijesa prema SAD-u u glavi autora ovih redaka (a vjerojatno i čitateljskim). Umjesto toga, recimo da Amerika mora dovijeka zahvaljivati robovima, jer tko zna što bi bez njih bilo? Možda bi SAD danas bila leglo komunizma? Možda bi i dalje bila britanska kolonija? Možda...