Dokumentarno Berlinale - Dokumentarni
Home      Vijesti      Filmski      Dokumentarni      Dokumentarno Berlinale

Dokumentarno Berlinale

Kao i svaki festival koji drži do sebe, i Berlinale prikazuje dokumentarce. No, oni nisu ni izbliza toliki hit kao u Americi. No, ipak su zaslužili svoj tekst.

t.r. 21.02.2005 0 komentara

Dokumentarno Berlinale

O statustu dokumentaraca na Berlinaleu najbolje svjedoči brojnost nagrada koju dobivaju – jedna (brojkom: 1). I ta se nagrada ne zove ni Zlatni ni Srebrni medvjed, nego Teddy. Od engleskog Teddy-Bear, u slobodnom hrvatskom prijevodu medvjedić, medo ili medek. Teddy se dodjeljuje u kategorji 'Best Documentary/Essay', a sretni redatelj iz njemačke prijestolnice odlazi bogatiji za čitava tri soma eura.

Ovogodišnja sretnica zove se Veronika Minder, a 'oparila' se zahvaljujući dokumentarcu 'Katzenball' (Feline Masquerade, naslovna fotka). Njen doc je osjećajno i humoristično otkrivenje povijesti lezbijstva u Švicarskoj, sastavljen od mješavine arhivskih snimki i zabavnih osobnih priča žena iznimne životne volje i radosti. Od četrdesetih i pedesetih godina, kada su zabilježeni počeci lezbijske supkulture, pa sve do današnjih dana.

Kad smo već počeli s nagradama, nastavimo u istom tonu. Njemačka podružnica Amnesty Internationala je na ovogodišnjem Berlinaleu po prvi put dijelila nagradu. Iako u najavi stoji da će 'posebnu pažnju posvetiti dokumentarcima', nagrada od 2,500 eura je otišla drami 'Paradise Now' Hanyja Abu-Assada (kojeg smo, doduše, upoznali s docom 'Ford Transit' na Human Rights FF-u). Ipak, AI-ju su u prvom planu ljudska prava, a kako ovaj film govori o izraelsko-palestinskom sukobu i još su u prvom planu bombaši-samoubojice, jasno je zašto je nagrada otišla njemu.

U kategoriji Forum najbolji dokumentarac je 'Yan Mo' (Prije poplave) redateljskog dvojca Yan Yu i Li Yifan. Ovaj dvoiposatni film je jednostavno zarobio žiri, isto kao i stanovnike u njihovim domovima. Film pokazuje slabosti i poroke ljudi, ali ih i kroz shvaćanje ljudske prirod štiti od naše osude. U filmu nema intervjua ili komentara, što pokazuje da redatelji vjeruju u svoj materijal i ozbiljno shvaćaju integritet publike.

Paradise Now, Hany Abu Assad

Ne bi bilo pošteno ne spomenuti jednu dokumentarnu off-nagradu, 'Planet Documentary Film Award', koja je nastala kao rezultat zajedničke inicijative Berlinale Talent Campusa i dokumentarnih programa Planet TV i Focus TV. Pristiglo je više od sto radova iz cijelog svijeta, a ove je godine najbolji doc 'Eruv' (The Wire) Kaija Wisingera. Kai, koji je inače glumac, je odlučio stati iza kamere i snimiti portret židovske zajednice u Teanecku u američkoj saveznoj državi New Jersey. Za nagradu, film mu je isproducirao Planet TV, a na Campusu je bio najveća faca, jer su svi polaznici gledali njegov film.

Da se razumijemo – na Berlinalu je prikazano dosta docova, ali ih među nagrađenima baš i nema. Spomenut ćemo stoga još neke koji su privukli pažnju medija i publike. Prvi su na redu 'Abordage' i 'Abordage 'Fire!'', film i show Kansaija Yamamota. Ovaj japanski modni dizajner je poznat po svojim performansima na javnim mjestima (poput moskovskog Crvenog trga), a na festivalu je prikazao svoj doc o vlastitom gigantskom showu zasnovanom na japanskoj povijesti koji je premijeru doživio u Tokiju. Riječ je o morskoj bitki posljednjeg šoguna sredinom 19. stoljeća. Eksperimentu. Nakon projekcije je zajedno s 12 plesača upriličio show 'Fire' na Postdamer Platzu.

Kao i na svakom festivalu, pozornost su privukli queer-docovi, ponajviše 'George Michael: A Different Story'. Zašto, jasno je iz naslova – zvijezde uvijek privlače pozornost. Ovaj doc omogućuje shvaćanje njegove 'sporadične' karijere - pokazuje kako je momak grčkih korijena postao međunarodni seks simbol, sa čak šest no. 1 hitova u SAD-u – samo s albuma 'Faith' iz 1987. godine. Doc istražuje kako je svijetu obznanio svoju homoseksualnost, nakon što se skidao pred 'undercover' policajcem u javnom zahodu na Beverly Hillsu 1998. Michael je surađivo s redataljem Southanom Morrisom, što mu je omogućilo da intervjuira Eltona Johna, Madonnu i Stinga. Jedva čekamo da ga HRT kupi :), a dotad pogledajte trailer.

Od ostalih queer-docova izdvajamo 'Based on a True Story' Waltera Stokmana, koji govori o otmičaru koji je 14 sati držao taoce u banci ne bi otkupninom platio promjenu spola svog ljubavnika; te 'Men Heroes And Gay Nazi' Rose van der Praunheim, koji govori o homoseksualcima u Hitlerovoj stranci za vrijeme Trećeg Reicha. Napomena: ono što vam prvo padne na pamet nije točno. I to je to od nas što se Berlinalea tiče. Mogli bi mi još, ali vas ne želimo udaviti – jučer je počeo ZagrebDOX pa će vam docova biti sasvim dovoljno na repertoaru.

Komentari

Nema komentara.