Oblik mjeseca

Možete reći da malo kasnimo, a mi kažemo za dobre filmove nikad nije kasno. Jednoiposatni nizozemski doc, originalnog naslova 'Stand van de maan', govori o kršćanskoj obitelji koja živi u Indoneziji, najmnogoljudnijoj muslimanskoj zemlji na svijetu u kojo živi 240 milijuna ljudi. Donedavno primjer suživota stanovnika različitih vjeroispovijesti, potom poprište vjerskih sukoba, a prije dva mjeseca i mjesto na kojem se priroda na najokrutniji mogući način poigrala s ljudskim životima. Tsunami je neka mjesta na kojima je film sniman zbrisao s lica zemlje.

Sigurno je da zbog tragedije od 26. prosinca film još preciznije pogađa publiku u žicu. Redatelj Leonarda Retela Helmricha upoznaje publiku sa svijetom koji većina nikad nije vidjela, približava egzotičnu, udaljenu zemlju. A to je jako bitno u trenucima kad upravo ta publika razmišlja o doniranju novca ljudima na devastiranom području.

Jasno vam je da su uvjeti za život u Indoneziji jako teški (čak su i mačke na ulicama pregladnjele), kao i da među ljudima prevladava jako antiameričko raspoloženje, koje se očituje u povremenim prosvjedima. Lokalne novina pišu o opasnosti 'kršćanizacije', koja bez obzira bila stvarna ili izmišljena, može jedino raspiriti protuzapadnjačke stavove.

Usred muslimanskog okruženja u predgrađu glavnog grada Džakarte živi Rumidja Sjamsuddin, stara udovica koja zajedno sa svojom obožavanom unukom Tari, prakticira kršćanstvo. To je ne sprječava da donira novac lokalnoj džamiji (za kupnju novih zvučnika), dapače, i sama je u svoj život unijela neke muslimanske tradicionlne običaje. Njen sin Bakti nije produhovljen niti u jednom smjeru, no postaje musliman kako bi mogao oženiti muslimanku.

Ako vam se iz prethodnih pasusa čini da je film previše usredotočen na pitanje kršćana u muslimanskoj zemlji, to nipošto nije slučaj. Većina kritičara se slaže da se film puno više se bavi vizualnim upoznavanjem gledatelja sa stranom zemljom, nego s pričom obitelji koja i nije toliko dojmljiva. Možda kadrovi ljudi koji jedu i spavaju nisu pretjerano zanimljivi sami za sebe, ali iskombinirani sa spektakularnim ulascima i izlascima iz tunela i prolascima ispod vodopada predstavljaju Indoneziju kakva uistinu jest - kao nezaboravnu i tragično stvarnu zemlju.