Svjedokinje

U konkurenciji festivala biti će prikazano 55 dugih i 28 kratkih filmova, a publika će tijekom četiri dana moći birati između 105 docova. Pa, da vidimo zašto je spomenuti dokumentarac, iza kojeg stoji producentska kuća A&E Indie Films i autorski trojac Barbara Kopple, Bob Eisenhardt i Marijana Wotton, toliko poseban te će otvoriti festival. Neki će s pravom reći da neki film mora otvoriti festival, ali vjerujte da organizatori pažljivo biraju koji će to biti.

'Bearing Witness' (radni naslov je bio 'In Harm's Way') se bavi s pet novinarki koje izvještavaju iz ratnih područja. Kako je još uvijek aktualan rat u Iraku, možemo steći uvid u njega, ali i u neke druge, nešto starije. A sad vam otkrivamo i zašto otvara fest – jer su se organizatori domislili posebnog programa 'Why War?', u okviru kojeg će se uz filmove i raspravljati. Ovih pet neustrašivih žena svjedočile su groznim prizorima nasilja, a gledateljima pružaju jedinstven uvid u život na prvoj liniji fronte, koji baš i ne viđamo svakoga dana na televiziji. Kako bismo shvatili što film pruža, najbolje da vidimo kolika muda imaju te žene.

Prva od njih je Janine di Giovanni, poznata dopisnica britanskog 'The Timesa'. Ova Italo-Amerikanka je stigla u London 1987. godine, gdje nije ostala dugo. Karijeru je počela izvještavajući iz Izraela (objavila je knjigu o Palestincima u Gazi), potom je otišla u ratno Sarajevo (o čemu je izdala knjigu 'Brzi i mrtvi: Pod opsadom u Sarajevu'), a kratko je vrijeme bila i taoc Srba za vrijeme NATO-ovog bombardiranja. Nekoliko je tjedana provela na Kosovu s albanskim militantima, potom je otišla u čečensku metropolu Grozni, kasnije u Siera Leone, a na kraju i u Kingston na Jamajci, gdje je otkrila slučaj policijske brutalnosti.

Po našoj slobodnoj procjeni, druga najveća muda ima Marie Catherine Colvin, Amerikanka koja radi za britanski 'Sunday Times'. Najpoznatija je po izvještavaju s područja Šri Lanke koje kontroliraju Tamilski tigrovi, zbog čega je i ranjena u oko – od šrapnela vojske vlade Šri Lanke, koja je zabranila stranim novinarima da izvještavaju s ratom pogoeđnih područja. Kao i svaki ratni izvjestitelj, i ona je bila na područjima bivše Juge za vrijeme rata – od Hrvatske i Bosne do Kosova. A nije zaobišla ni Čečeniju.

Ostale tri novinarke - Molly Bingham, May Ying Welsh i Mary Rogers – nisu otprije poznate javnosti, ali su to postale za vrijeme rata u Iraku. I dok su najgore strahote rata prošle samo ispred očiju potonje dvije, Molly Bingham je provela osam dana u zloglasnom zatvoru Abu Ghraib. Detalji koje je sama opisala nisu za svačiji želudac, a sve koje zanimaju mogu ih pronaći u njenom dnevničkom zapisu.

Što vam se čini? Cure se stvarno ne boje ničeg. Naravno da im nije svejedno gledati te strahote, ali se ne daju. Nisu poput mnogih američkih uklopljenih novinara, koji se zajedno s marincima odjeveni u maskirne unifome kreću po fronti i čiji je cilj potaknuti vojsku na što brže napredovanje, kako bi program u domovini bio što gledaniji, a reklamni prostor što skuplji. Svoj posao obavljaju savjesno i časno. A tko zna, možda jednog dana ljudi shvate kakve strahote donosi rat, te da se to sve zajedno ne isplati.